Mnogo mladih u današnje vrijeme živi ubrzanim načinom života, na koji se jednostavno svi moramo prilagoditi. Vrijeme prolazi „brzinom munje“ pa ponekad, na žalost, ni ne razmišljamo o svojem zdravlju. Mlade osobe nalaze se u različitim prijelomnim razdobljima poput studiranja, pronalaska posla te osamostaljivanja. Što je izazovno i potpuno zdravoj osobi, a osobito osobama s kroničnom bolesti jer je za njih to još jedna ‘prepreka’.
Među takvim bolestima je i Crohnova bolest, kronična upalna probavnog sustava koja može zahvatiti bilo koji dio probavnog trakta i može se pojaviti u bilo kojem razdoblju života, ali najčešće se pojavljuje kod mladih osoba.
PODSTANAR CROHN
Svoju borbu i suživot s ovom bolesti prije sedam godina započeo je Janko Brlas (27) iz Bušetine.
– Još od 17, 18 godine vučem simptome i znao sam imati bolove u trbuhu, ali to je uvijek prošlo i nisam mislio da je nešto ozbiljno. No, sa 20 godina dobio sam strašne neprestane bolove, završio sam u bolnici i ustvari tada je otkriveno da imam Crohnovu bolest. Isprva mi je bio šok kada su mi doktori rekli što sad smijem, a što ne. Kako sad dalje? Kako živjeti istim tempom, a ne osjećati posljedice? Što jesti? Ta i slična pitanja su mi se vrtjela po glavi, ali zapravo sam ubrzo shvatio da to nije ništa strašno kako se to zna prikazivati i da mogu nastaviti svoj život ‘normalno’ samo s još jednim putnikom – kaže nam Janko.
Ni danas se ne zna što je uzrok ove bolesti, a pretpostavlja se da je u pitanju stres i genetika. No, iako je Crohnova bolest dugotrajna i kronična, ipak se liječenjem i pravilnom prehranom može držati pod kontrolom te se mogu postići duga razdoblja bez simptoma, odnosno bolest se može staviti u remisiju, tj. stanje mirovanja. Kako bi se to uspjelo, potrebno je promijeniti svoje navike i prilagoditi ih bolesti.
– U početku je bilo malo čudno jer moraš promijeniti neke životne navike i ustvari se okrenuti tom zdravom načinu života. Ne volim puno govoriti o svojoj bolesti jer te ljudi onda nekad i drugačije gledaju. Bitno je da si sam posložiš kako tebi najbolje odgovara. No na koncu, ovo nije neka strašna bolest, nažalost uvijek ima i gorih oblika i bolesnijih ljudi –kaže Janko te ističe kako ga je to i potaklo da on bude „šef“ svojoj bolesti.
SPORT POVEZUJE LJUDE
Dok neke povezuje ples, glazba, crtanje i slične aktivnosti, Janka Brlasa i Tina Habijanića (34) iz Pitomače povezala je Crohnova bolest i nogomet. Tino je svoju bolest otkrio prije godinu dana te mu je, kao svima, bilo teško pomiriti se s mišlju da će se s njom boriti do kraja života. No, upoznavši se preko nogometa, Janko je uvelike pomogao Tinu da prebrodi to teško razdoblje.
– Nakon što sam saznao svoju dijagnozu kroz glavu mi je prošlo da više neću moći igrati nogomet, jesti što volim i slično. Najlakše je bilo za prehranu, prilagodiš se. Tada sam od prijatelja čuo da Janko ima isto što i ja. Javio sam mu se i našli smo se na kavi da popričamo. Stvarno je super imati nekoga koji je na neki način tebi sličan, s kim možeš razgovarati o tome i razmijeniti iskustva – kaže Tino koji trenutno igra za NK „Mladost“ Vukosavljevica.
– Bojao sam se da više nikad neću moći zaigrati, ali čim sam se vratio iz bolnice, otišao sam na teren i odigrao utakmicu. Sva sreća, nisam imao nikakvih problema nakon toga, ali i kada sam popričao o tome s doktorom rekao je da je to ustvari vrlo pozitivna stvar i preporučljivo je baviti se sportom, ali sve u umjerenim količinama – dodaje.
Strah da se neće moći vratiti na nogometni teren imao je i Janko, no nakon šest mjeseci kako mu je dijagnosticirana bolest, ipak je zaigrao te kaže kako mu je to uvelike pomoglo da bolest stavi u stanje mirovanja.
– Stvarno volim nogomet i bilo me je strah da neću više igrati, ali shvatio sam koliko mi je to ustvari pomoglo. Kada sam na terenu i sa svojom ekipom zaboravim da uopće imam Crohn ili da će me možda zaboljeti trbuh, što je ustvari najbitnije. Jer ako si dodatno stvaramo stres i stalno razmišljamo o tome možemo si i pogoršati stanje u kojem jesmo – kaže Janko te savjetuje svima, osobito mladi koji imaju tu bolest, da se uključe u bilo koji sport koji vole i tako si ‘pomognu’.
– Kada sam počeo igrati za Viroviticu ustvari sam upoznao i dosta ljudi koji također imaju Crohnovu bolest i koji i dalje igraju i bave se sportom. Tako da uvijek iz svega treba izvući pozitivno i okrenuti se stvarima koje voliš kako bi se izborio sa bolesti – dodaje Janko.
OKIDAČ STRES I PREHRANA
No, kako ističe najveći okidač u „pokretanju“ bolova je stres i prehrana na koju moraju paziti kako bi lakše živjeli. Općenito se preporučuje da prehrana treba biti bogata vitaminima, mineralima, bjelančevinama, a treba izbjegavati “teška” jela s puno masti, šećera i jakih začina. Važno je piti dovoljno vode, a kloniti se alkohola, gaziranih i slatkih napitaka.
No, u mnogočemu se prehrana mora prilagoditi svakom bolesniku ponaosob, ovisno o tome koje namirnice osoba (ne) podnosi.
– Svatko ima različite simptome, različite reakcije na različitu hranu i slično pa recimo tako nekome kruh ne smeta, a meni smeta i ako ga pojedem dobijem bolove u trbuhu. Isto je i s brzom hranom, to nam je zabranjeno, ali ako i pojedem krišku pizze znam da ću dobiti bolove i već se pripremim na to. Ustvari već nakon toliko godina poznajem svoju bolest u dušu i jednostavno je to sastavni dio života – kaže nam Janko te dodaje kako ne smiju jesti i piti ni prehladnu ni vruću hranu i napitke.
– Sva naša hrana i piće mora biti sobne temperature, jer u suprotnom se odmah jave bolovi, stezanje i grčenje želuca. Mi ustvari cijeli život učimo sami sebe što možemo jesti i piti, a što ne – dodaje.
Budući da Crohnova bolest ima mnogo “lica” i mogućih komplikacija izuzetno su važne redovite kontrole i pravovremeno prilagođavanje terapije koja djeluje protuupalno i utječu na rad imunološkog sustava.
– Važno je slušati i vjerovati svojem doktoru, gastroenterologu, uzimati terapiju koju ti prepiše. Naravno, svatko ima drugačiju terapiju koja se mora „isprobati“ i prilagoditi. Jednako tako, važno je slušati svoje tijelo, kao što je i Janko rekao, ono što nekome odgovara možda meni ne bi odgovaralo i obratno – govori Tino.
Obojica ističu kako ih je Crohnova bolest „naučila“ puno toga, najviše kako smanjiti stres, kako biti strpljiv i hrabar, a pomogla im je i izgraditi samopouzdanje. U tome im je, kažu, najviše pomogao sport.
– Nismo izabrali ovu bolest, ali možemo birati kako ćemo na nju odgovoriti – poručuju Janko i Tino.
(www.icv.hr, ib; Foto: I. Barčan, arhiv, ustupljene fotografije)