Svi smo svjedoci strašnih događanja i tragedije u Turskoj koju je pogodilo nekoliko snažnih potresa što je za posljedicu imalo više od 2700 mrtvih. Pustolov iz orahovačkog prigradskog naselja Donja Pištana, koji je na svom proputovanju od svog sela do Teherana i to na ležećem biciklu, nedavno je napustio Tursku i trenutno se nalazi na Cipru, a niti tamo priroda nije naklonjena ljudima.
– Ludo vrijeme je i ovdje. Trenutno sam vezao šator za stablo da mi ga vjetar ne otpuše, udara led i nije ni malo ugodno, ali ne dam se, proći će i to– rekao nam je Zdenko putem društvenih mreža. Ujedno je u kontaktu sa svojim prijateljima iz Turske koju je napustio na vrijeme.
– Prije svega, nadam se da će ljudi na području potresa pronaći snagu u narednom periodu i sve ovo prebroditi jer tamo je užas. Baš sam danas razgovarao s prijateljicom kod koje sam trebao sada biti, ali pukom srećom zbog viza nisam u tom dijelu gdje se dogodio potres. Izgleda strašno na vijestima, prijatelj kojemu obitelj živi u pogođenom kraju javlja da je situacija teška, ali se nekako uspostavlja kontrola – piše neustrašivi Zdenko iz šatora zavezanim uz stablo po kojem pada led.
Unatoč svemu, Zdenka nikada, pa tako ni u ovakvim trenucima, ne napuštaju vjera i nada pa ovako opisuje svoj boravak na Cipru do sada.
– Ponekad zaboravljam kako je, unatoč svim izazovima s kojima se s vremena na vrijeme susrećem na svome putovanju, privilegija biti ovdje na Cipru ili posjetiti Izrael. Zahvalan sam Onome što me šalje na cestu i svima onima koji me prate preko društvenih mreža, koji su mi nesebičnom pomoći omogućili da još jedan put zadovoljim svoju znatiželju za putovanje svijetom i s ruksakom na leđima posjetim ovu neobičnu zemlju i pišem o njoj, zemlju koja, među ostalim, ima nevjerojatan krajolik i slovi kao kolijevka triju svjetskih religija. Uz to sam po prvi put nakon dugog vremena baš ovdje u Nicosiji, kao što je to moj biciklistički prijatelj Samy lijepo sažeo, “osjetio da svijet nije uvijek veseo i da moj osmijeh i optimizam nisu uvijek dovoljni da mi osiguraju toplu dobrodošlicu”. Što se tiče Cipra, iskreno sam se iznenadio koliko je teško pristupiti ljudima, čak s običnim upitom poput – “možete li mi pomoći s uputama kamo i kako se kretati”, ili “možete li mi reći gdje je bankomat?”. Sve to izazvalo je u meni blagu frustraciju iz koje sam naposljetku zaključio da nema druge nego uzeti stvar u svoje ruke, prihvatiti okolnosti i ljude takvima kakvi jesu i pokušati biti primjer – zaključio je nevjerojatni Zdenko Nađ.
(www.icv.hr, vg)