Svjetski dan meteorologije obilježava se svake godine 23. ožujka. Datum je određen u spomen na 23. ožujka 1950. godine, kada je u Ženevi službeno osnovana Svjetska meteorološka organizacija (WMO). Ovim danom obilježava se bitan doprinos nacionalnih meteoroloških i hidroloških službi sigurnosti i dobrobiti društva.
Meteorologija je znanost koja proučava Zemljinu atmosferu i njezino međudjelovanje s površinom. Proučava atmosferske procese i pojave, vrijeme i klimu. Dio je geofizike – prirodne znanosti o fizikalnim svojstvima cijele Zemlje i procesima na njoj.
U povodu spomenutog dana, razgovarali smo s poznatim meteorologom, Pitomačaninom Zoranom Vakulom koji kao meteorolog radi 30 godina i s ljubavlju nam donosi vremensku prognozu. Rodio se u Virovitici gdje je maturirao i postao matematičko-informatički tehničar u tadašnjem Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje. Prije toga, prvih pet godina živio je u Našicama, od kuda su mu roditelji, a zatim je preselio u Pitomaču.
-Diplomu sam stekao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu i već u jesen 1994. godine počeo raditi u Državnom hidrometeorološkom zavodu (DHMZ) u Zagrebu. Osim što sam skoro 30 godina meteorolog, već 28 godina sam i honorarni suradnik Hrvatske radiotelevizije kao prezenter vremenske prognoze, najprije na radiju pa od jeseni 1996. godine i na televiziji. Kao popularizator znanosti, osobito meteorologije, od 2022. godine do sada sam objavio po šest meteoslikovnica, slikovnica na temu meteorologije na hrvatskom i engleskom jeziku te dvije zbirke meteorima. Naravno, sve to ne bih uspio bez podrške supruge Lavande, s kojom imam kćer Lunu, koja me također savjetuje posljednjih desetak godina. Zahvalan sam svima koji su me odgajali i usmjeravali, ponajviše divnim izvrsnim profesoricama, Spomenki Smolić, razrednici i učiteljici raznih matematika te Slobodanki Polašek, koja mi je otkrivala tajne fizike i bila mentorica maturalne radnje – kaže nam Vakula.
Kako bi postao meteorolog isprva trebaš voljeti prirodu, ali i imati želju i upornost. Zato meteorolog nije biti lako i ne može postati svatko, kaže nam kroz smijeh Vakula.
-Nakon bilo kojeg vrtića i osnovne škole te bilo koje srednje škole, potrebno je barem diplomirati na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, Sveučilišta u Zagrebu, smjer geofizika s meteorologijom. Pritom je poželjno, kako bi početak studiranja bio što lakši, da se u srednjoj školi stekne dobra podloga iz matematike i fizike. To može biti i u jezičnoj gimnaziji i u tehničkim srednjoškolskim programima te još vjerojatnije u nekom gimnazijskom programu, opće gimnazije, prirodoslovne ili matematičke. Meteorologijom se odnedavno bave i oni koji su diplomirali na smjeru Fizika okoliša na PMF-u u Splitu – kaže nam Vakula te ističe kako je karlovačka Srednja drvodjeljska i šumarska škola jedina u Hrvatskoj koja školuje za meteorološkog tehničara. No, najvažnija je dobra volja i motivacija jer fakultete ne završavaju samo pametni, nego i uporni.
Studij geofizike omogućava razne spoznaje i “širi vidike” pa tako nakon završetka fakulteta geofizičar zaposlenje može pronaći u znanstvenoistraživačkim i znanstveno-nastavnim ustanovama, stručnim ustanovama i službama, industriji i privatnom sektoru.
-Različite geofizičke discipline usko su vezane uz energetiku jer geofizičari su ti koji proučavaju procese i pojave koji omogućuju njihovo korištenje. Razvijanje svijesti o potrebi zaštite okoliša čini geofizičara bitnim kotačićem u sustavu njegove zaštite. Geofizičar omogućuje prognoze rasprostiranja onečišćujućih čestica kroz atmosferu ili more, razmatra razvoj buduće klime ili procjenjuje potresnu opasnost – sve to ga čini neophodnim u izradama studija o utjecaju na okoliš i smanjenja rizika od (prirodnih) katastrofa – govori Vakula te ističe da bilo da se bavi znanstvenoistraživačkim ili stručnim radom, dobar geofizičar uvijek razmišlja o tome kako saznati što više ili primijeniti neko znanje tako da na Zemlji, u okolišu, ostavi najmanji mogući trag.
Posao meteorologa nije lak, a nekad i mi imamo male sumnje u prognozu vremena jer u današnje vrijeme prognoza se može promijeniti “kako vjetar puše”. Ipak, današnje vremenske prognoze su puno pouzdanije nego je slučaj bio sredinom 90-ih godina 20. stoljeća.
-Svaka prognoza ima svoju vjerojatnost ostvarivanja. I zato se zove prognoza. Kada bi bila 100 posto točna, bila bi dijagnoza. Podaci verifikacije pokazuju kako se najmanje griješi kod prognoze temperature i tlaka zraka, dok se u prosjeku najviše griješi kad se želi detaljno prognozirati mjesto i vrijeme pojave oborine. Nekada stvaranje oblaka, i u njima kapljica koje mogu, ali i ne moraju doći do tla, ovisi samo o desetinkama °C. Uostalom, vjerojatno su svi barem jednom doživjeli kako na jednoj strani ulice ili zgrade pada kiša, a na drugoj ne – objašnjava nam Vakula.
-U prosjeku se pouzdanost prognoza smanjuje što je dan prognoze dalji od trenutka prognoziranja. Kad se analiziraju prognoze po tjednima – one koje daju, primjerice, prognozu srednje tjedne temperature zraka i ukupne tjedne količine oborine – tada možemo reći kako su u prosjeku prognoze za prvi tjedan vrlo dobre do izvrsne, za drugi tjedan dobre do vrlo dobre, za treći tjedan zadovoljavajuće, a za četvrti tjedan “problematične”, odnosno ovisne o situaciji – dodaje.
U današnje vrijeme vrlo malo srednjoškolaca se odluči nastaviti svoje školovanje u smjeru meteorologije. Kako bi ju popularizirao i na jednostavan, a zanimljiv način objasnio djeci i mladima što je to zapravo meteorologija, Zoran Vakula do sada je izdao dvije zbirke meteorima: “Rimovane meteoprognoze u doba koronaviroze” i “Vjerske teme i vrijeme”, a one mlađe “mami” da se zaljube u meteorologiju predstavljajući seriju meteoslikovnica “Vremenaste priče”.
-Popularizirajući meteorologiju, uočio sam veliko zanimanje, ali kod mnogih i “ohlađivanje” kad se spozna potrebno znanje matematike i fizike. No, poznata je ona “sve se može kad se hoće”. Vremenaste priče, serijal slikovnica o meteorologiji, zamislio sam još kasnih 90-ih godina prošlog stoljeća, kad sam počeo gostovati u programima namijenjenima djeci na HRT-u. Cilj mi je bio, i još uvijek je, educirati i približiti neke često spominjane meteorološke termine djeci, kako bi kasnije bolje razumjela i imala koristi od meteorološke informacije, posebice u ovo doba sve očitijih klimatskih promjena i globalnog zatopljenja – kaže nam Zoran.
Do sada je izdao šest slikovnica: “Vjetropirasta”, “Oblačasta”, “Sunčasta”, “Pahuljasta” i “Kapljičasta”, a “Vremenaste priče” će se, kaže, nastaviti.
-Svaka meteoslikovnica govori o nekoj meteorološkoj pojavi, na koju upućuje sam naslov, premda je poneki od njih i višeznačan. Kao i s naslovima, i u samim tekstovima meteoslikovnica pokušavam se “igrati” s hrvatskim jezikom i ukazati na njegovo bogatstvo i višesmisleno značenje nekih riječi. Meteoslikovnice nisu samo slikopriče, nego u svakoj ima i premetaljki, rebusa, križaljki – točnije ispunjaljki, te stranica za bojanje. U planu je još barem šest meteoslikovnica. Isto tako se nadam, i na tome radim, da se do kraja ove godine pojavi nova meteoslikovnica iz serije “Vremenaste priče” te ukoričen oblik meteostripa “Pretežno vedro” – prvog hrvatskog, možda i šire, stripa o anegdotama iz svijeta meteorologije, koji na moj tekst priprema Krešimir Biuk, poznati strip-crtač i moj kolega s HRT-a – govori Zoran V.
Ističe i kako postoje meteoslikovnice u obliku kazališnih predstava.
-Drago što već drugu godinu meteoslikovnice postoje i u obliku kazališnih predstava za djecu što je čak i u svijetu rijedak primjer popularizacije meteorologije. Nadam se da će se uskoro početi snimati i serija animiranih filmova temeljenih na mojim meteoslikovnicama. Zahvaljujući Hrvatskom audiovizualnom centru scenariji su u pripremi, a za neke epizode su već i gotovi – najavljuje Vakula.
Za kraj nam je ispričao kako izgleda jedan dan meteorologa na medijskim platformama. Ističe da postoje oni meteorolozi koji se mogu slušati, neke i gledati, a to je samo mali dio meteorologa, javnosti vjerojatno najpoznatijih ili jedino poznatih.
-Puno je više meteorologa koji svakodnevno, ponekad čak i danonoćno rade kako bi spoznali “tajne” meteorologije i omogućili dostupnost meteoroloških informacija. Radni dan na HRT-u počinje oko 5:30 sati te završava oko 20:30 sati. Pritom meteorolog stalno analiza stvarno stanje atmosfere zahvaljujući radarskim i satelitskim mjerenjima te onima na meteorološkim postajama, analizira i mnogobrojne prognostičke izračune, uspoređuje ih međusobno i sa stvarnim vremenom, zaključuje i odlučuje najvjerojatniju vremensku prognozu za sljedeće dane za mnogobrojna hrvatska područja, kao i ona u svijetu – priča nam Zoran Vakula.
Osim što je to sve osmislio, meteorolog na HRT-u piše tekstove ograničene duljine trajanja, ovisno o potrebama pojedine emisije te priprema slikovne prognoze.
-Sve što se vidi u redovitim emisijama i prilozima s meteosadržajem pripremio je meteorolog na HRT-u. Naravno, uz pomoć kolega ih DHMZ-a, koji su mu omogućili dostupnost podataka te uz pomoć dizajnera i grafičara koji su pripremili podloge za prikaz meteoroloških podataka, a ne treba zaboraviti ni mnogobrojne druge djelatnike koji omogućuju snimanje i emitiranje programa na različitim medijskim platformama. Osim svega toga, tijekom radnog dana meteorolog na HRT-u više puta dnevno surađuje i s lektorima i fonetičarima te zaposlenicima u garderobi i onih koji se bave šminkanjem… Naizgled jednostavno, ali uistinu dosta složeno – za kraj je rekao ovaj popularni hrvatski meteorolog.
(www.icv.hr, ib, foto: I. Barčan, D. Domišljanović)