U siječnju 1991. godine, točnije 25. dana mjeseca, od strane Kontraobavještajne službe (KOS) Jugoslavenske narodne armije (JNA) uhićeni su Đuro Dečak, predsjednik općinskog odbora HDZ-a i Antun Habijanac, predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine općine, a potom je 6. veljače uhićen i Vinko Belobrk, dopredsjednik općinskog odbora HDZ-a. Sva trojica kao vodeći organizatori obrane virovitičkog kraja od velikosrpskih pretenzija.
Njihovim uhićenjem osobno je rukovodio general Aleksandar Vasiljević, general koji je kao načelnik Uprave bezbednosti JNA u prvim godinama velikosrpske agresije na RH odigrao niz značajnih mračnih uloga (među kojima se svakako ističe odvođenje ranjenika iz vukovarske bolnice na Ovčaru u organizaciji njegovih direktno podređenih oficira).
Ova Akcija je provedena tako da je Đuro Dečak zaskočen prilikom izlaska iz zgrade u kojoj je živio, po Antuna Habijanca na njegov kućni prag osobno je došao general Vasiljević i ovaj mu se predao nakon što ga je general izvijestio da mu je kuća opkoljena, a Vinko Belobrk uhapšen je na radnom mjestu. Svi su sprovedeni u vojarnu, potom vojnim vozilima na poligon Gakovo te zatim helikopterom u Zagreb.
Nekoliko dana prije uhićeni su i aktivni podoficiri JNA Franjo Kovać i Vlado Šabarić, a tih dana su pokušali uhititi i tadašnjeg Ministra Obrane RH umirovljenog generala JNA Martina Špegelja, koji je ustvari bio i glavna meta odnosno prvoosumnjičeni. Isto tako kao pripadnika ove skupine KOS je pokušao uhititi i Ivana Belanija no on im je uspješno izmakao.
Također su kao pripadnika ove skupine pokušali uhititi i aktivnog potpukovnika Josipa Kovaća no i on im je uspio izmaknuti. Optužba za sve uhićene, tretirane kao udružena skupina pod vodstvom ministra obrane RH Martina Špegelja, bile su najteže naravi: oružana pobuna protiv SFRJ, formiranje ilegalnih formacija od članova HDZ-a, priprema napada na kasarne te na pripadnike JNA i njihove obitelji.
Ovim uhićenjima svakako je prethodila blokada odnosno opkoljavanje virovitičke vojarne 21 na 22 siječnja kojim se željelo oduprijeti prijetećem vojnom udaru JNA ali i višemjesečna aktivnost izvjesnog kapetana KOS-a Vladimira Jagara koji se kao dvostruki agent infiltrirano među organizatore obrane u Virovitici glumeći suradnika ministra obrane RH u redovima JNA. Između ostalog on je došao i do popisa domoljuba kojima su podijeljene automatske puške (tzv. Mađarski kalašnjikovi), snimio mnoge povjerljive razgovore te je znao za sve aktivnosti koje su bile planirane, a na suđenju se pojavio kao svjedok optužbe.
Njegove i aktivnosti njegovih nadređenih rezultirale su glasovitim montiranim filmom Uprave bezbednosti JNA u kojemu su prikazani ministri Martin Špegelj i Josip Boljkovac te Virovitičani kako govore o uvozu i raspodjeli oružja za hrvatsku obranu. Film je prikazan 24. siječnja u večernjem terminu na TV Beograd, dakle dan prije uhićenja Đure Dečaka i Antuna Habijanca.
Glavni cilj ove KOS-ove akcije bio je ishoditi naredbu predsjedništva tadašnje zajedničke države Jugoslavije da vojska izvrši vojni udar u RH odnosno oružanom silom svrgne legitimno izabranu vlast na čelu s dr. Franjom Tuđmanom te da se tako udovolji teritorijalnim pretenzijama srbijanskog vodstva na čelu sa Slobodanom Miloševićem za stvaranjem tzv. velike Srbije.
U kontekst brojnih aktivnosti JNA usmjerenih protiv novouspostavljene demokratski izabrane vlasti u RH svakako se treba osvrnuti na oduzimanje naoružanja Teritorijalne obrane RH u svibnju 1990. godine kao i izostanak bilo kakvih njenih aktivnosti u cilju suzbijanja oružane pobune na kninskom području u kolovozu 1990. godine ali i sprječavanje intervencije MUP-a RH na samom početku pobune (presretanje helikoptera MUP-a RH s intervencijskim snagama od strane borbenih aviona JNA i njihovo vračanje uz prijetnju rušenja), a što je sve itekako davalo legitimitet vlasti RH da poduzme aktivnosti nabave oružja u cilju stvaranja vlastitih oružanih formacija za obranu.
Nakon ovog događaja i prvotnog šoka Virovitičani su se organizirali i krenuli u političku bitku za oslobađanje svojih vođa i sugrađana. U Virovitici je krajem siječnja i tijekom veljače održano više skupova potpore. Potpisivana je i peticija za njihovo oslobađanje. Prikupljeno je oko 62 tisuće potpisa. Ipak, vrhunac je bio veliki skup potpore koji je održan 24. veljače 1991. godine pred zgradom Vojnog suda u Zagrebu, na kome je sudjelovalo mnoštvo Virovitičana i desetine tisuća građana iz cijele Hrvatske. Na skupu je zatraženo puštanje svih uhićenika na slobodu, osuđena je politika JNA te je od vlasti RH zatraženo snažnije uključivanje u njihov slučaj. Jednom riječju, bez imalo lažne skromnosti, Virovitičani su na ovaj način osvijestili i pokrenuli Hrvatsku.
U toj političkoj borbi Virovitičane je predvodio pravnik Anto Krišto, tada predsjednik općine Virovitica, a na skupovima su govorili i mnogi istaknuti humanisti toga vremena, među kojima i pokojni Vlado Gotovac, istaknuti član pokreta Hrvatsko proljeće iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Među odvjetnicima uhićenih posebno se svojim angažmanom isticao Milan Vuković, koji je prvi pristao sudjelovati u njihovoj obrani i koji ih je prvi informirao da demokratske vlasti RH ipak nisu srušene, a što su im priopćili istražitelji kako bi ih u startu psihički slomili. I najvažnije, Milan Vuković je svim uhićenima prenio poruku podrške predsjednika Tuđmana i to da su on i hrvatska vlast uz njih. U daljnjem slijedu odvažno je koristio sve moguće pravne instrumente kako bi osporavao navode optužnice i ukazivao na političku motiviranost optužbi te senzibilizirao javnost prema optuženima.
Suđenje Virovitičkoj skupini završilo je 20. svibnja. Svi oni su u prvostupanjskoj presudi proglašeni krivima. No Đuro Dečak, Antun Habijanac i Vinko Belobrk kao civilne osobe su pušteni na slobodu dok su Franjo Kovač i Vlado Šabarić kao pripadnici JNA odvedeni u beogradski zatvor od kuda su nakon izvjesnog vremena pušteni te su se potom pridružili HV-u. Međutim, presude Vojnog suda SFRJ postale su pravno ništavne za državljane RH nakon što je 25. lipnja 1991. godine Sabor proglasio neovisnost RH. Na njihovom putu prema Virovitici građani su ih izašli masovno pozdraviti, tako da je njihov povratak trajao satima, a u samoj Virovitici organiziran im je veličanstven doček.
“VELIKA ZLATNA PLAKETA – DA SE NE ZABORAVI”
Upravo na taj dan, na dan završetka suđenja i puštanja na slobodu, samo 33 godine kasnije, u Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica, jednom od ključnih organizatora obrane virovitičkog kraja u početku Domovinskog rata- Antunu Habijancu, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata91, zajedno s drugim udrugama iz hrvatskog obrambenog Domovinskog rata uručila je “Veliku zlatnu plaketu – Da se ne zaboravi”.
U obrazloženju priznanja, prema riječima predsjednika Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91 Mladena Pavkovića, uz njegov iznimni doprinos, ističe se upravo povijesni kontekst, uključujući optužnicu protiv njega i uhićenje Virovitičke skupine 1991. godine, te nepravomoćnu osudu na 3 godine i šest mjeseci zatvora, kao i želja da se priznanjem podsjeti upravo na tu povijesnu činjenicu.
– U ono vrijeme nije bilo osobe u Virovitici koja nije poznavala Antuna Habijanca, Đuru Dečaka i Vinka Belobrka jer upravo su oni bili ikone borbe za hrvatsku državu. Da nije bilo te volje i borbe, nikada ne bi imali svoju slobodnu Hrvatsku, stoga je važno u svakoj prilici zahvaliti našim braniteljima i svima onima koji su položili život za Lijepu našu. Ono što smo prošli nikada se više ne bi trebalo ponoviti i zato moramo našu povijest prenositi na naše najmlađe, baš iz tog razloga da se nikad ne zaboravi- rekao je ovom prilikom virovitički gradonačelnik Ivica Kirin.
Biranim riječima o Antunu Habijancu govorio je i izaslanik predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, župan virovitičko-podravski Igor Andrović.
– Kada govorimo o Antunu, govorimo i o devedesetim godinama prošlog stoljeća kada nam je prijetila ugroza, kada su se htjele stvarati neke nove granice u kojima bi bio i naš grad. Upravo je ovdje počeo rat za slobodnu nam Hrvatsku, a Antun je bio jedan od onih koji je kod svih stvorio nacionalni ponos koji je branitelje “vukao” da se bore za Domovinu. Neki su u toj borbi dali i ono najvrijednije što su imali- svoje živote. Njihova žrtva nije bila uzaludna, a na nama ostaje da im odajemo počast i da se uvijek sjećamo tih velikih ljudi- rekao je Andrović.
O značaju tih događanja i ulozi Antuna Habijanca u Domovinskom ratu govorio je i predsjednik HVIDR-e RH, saborski zastupnik Josip Đakić.
– Ova Zlatna plaketa samo je dio onoga što Antun i njegove kolege koji su sudjelovali u onim olovnim danima zaslužuju, a i prilika da se satisficira njegova uloga u vremenu kada je trebalo imati hrabrosti, dostojanstva i ljubavi prema Domovini i obitelji. Trebalo je koncipirati obranu protiv neprijatelja koji su “virili” i iz okolnih sela. To su bili dani ponosa i slave, dani kada je trebalo imati hrvatsko srce i kada je trebalo naoružati sve koji su bili spremni boriti se. Virovitičani su imali to junačko srce i potaknuli su narod diljem Hrvatske da postane svjestan onoga što se događa oko nas, kao i onoga što bi se moglo dogoditi, a što se na žalost i dogodilo. Imali smo pravi cilj, pravu viziju što je donijelo ploda- našu slobodnu Hrvatsku- istaknuo je između ostalog Đakić.
O tom vremenu govorio je i sam Antun Habijanac koji je s okupljenima podijelio svoja sjećanja o događajima iz 1991. godine, o samom suđenju, vremenu provedenom u zatvoreništvu kao i o prvim naoružavanjima, a o kojima bi, kako je i sam rekao, mogao govoriti danima.
Uz spomenute, svečanoj dodjeli “Velike zlatne plakete – Da se ne zaboravi” prisustvovali su i izaslanica predsjednika Vlade i Ministarstva hrvatskih branitelja Marina Kraljić, izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra obrane Javor Bogati, izaslanik Ministarstva vanjskih i europskih poslova Domagoj Knežević, izaslanik Ravnateljstva hrvatske policije Marcel Štrok, izaslanik načelnika PU koprivničko-križevačke Krunoslav Karas te gvardijan Župe sv. Roka fra Ivica Jagodć, a svečanost, koja se održala pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja RH i u organizaciji Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91, uveličale su i Virovitičke mažoretkinje.
(www.icv.hr, HČZ, mra, foto: K. Toplak)
no images were found