Isusov život nije bio samo teorija, već vrlo konkretan život u kojemu nije zanemarivao nijednu od bitnih sastavnica ljudskoga života. A jedna od najcjenjenijih vrijednosti za ljude kao društvena bića je prijateljstvo. Doista je nasušna potreba družiti se i biti u prisnom i iskrenom zajedništvu sa svojim bližnjima. Tko se ne bi družio i tko ne bi uznastojao oko prijateljstva, pokazivao bi neprimjerene, ali i neodržive oblike ponašanja. Jer, čovjek ne samo da ne može živjeti izolirano od drugih ljudi, već ne može živjeti bez onih u koje ima povjerenja i s kojima ima životne vizije i planove, s kojima dijeli svoje ideje i nastojanja, s kojima se osjeća miran i bezbrižan, priznat i uvažen. Svakome je poželjno imati oko sebe osobe s kojima ne mora navlačiti i nositi maske i vježbati ‘glumačke’ vještine, već biti ono što jest u dubini svoga bića. U životu je važno imati prijatelje pred kojima možemo ogoliti dušu i pronaći utjehu i pomoć u svakoj potrebi i nevolji.
Prijateljstvo nije izgradnja zakulisnih igara i odnosa, već prenošenje Božjih otajstava. Prijateljstvo je povjeravanje otajstava života koja nam je Bog učinio dostupnima po svome Sinu. Isus se svojim uskrsnućem potpuno s nama solidarizirao i pokazao nam koliko nam je prijatelj, toliko da nam je predao svoj život i sve svoje darove kao istinskim prijateljima svojim i Božjim, te očekuje da mi kao prijatelji živimo od povjerenog dara prijateljstva i od božanskog povjerenja koje nam je iskazao kao naš najbolji prijatelj.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)