Karta, znakovi pokraj ceste, svaka cesta, staza i puteljak, kada natočiti gorivo i odmoriti se, što ako dođe do nesreće, koji su obilazni pravci u slučaju radova, sigurnost svih vozača u grupi, ali i na cesti koju dijele kada putuju. Sve to i puno više odgovornost je „road kapetana“, odgovorne službe u bajkerskim klubovima koja se dodjeljuje samo iskusnim i odgovornim vozačima, a kojima članovi tada doslovno vjeruju životom.
Zadaća kapetana je grupu sretno voditi kroz put i vratiti kući, brinuti o svim parametrima organizacije i sigurnosti, a tu svojevrsnu funkciju „mozga putovanja“ od prošlog tjedna ima zacijelo jedna od najmlađih, ako ne i najmlađa „road kapetanica“ u Hrvatskoj. Riječ je o 23. godišnjoj Doroteji Erhatić, članici Moto kluba Kumovi iz Virovitice, koja dolazi iz Grabrovnice u općini Pitomača.
Kada razmišljate o Dori, kako je svi zovu, neka vas ne zavaraju njene godine. Riječ je iskusnoj vozačici koja godišnje prijeđe između 15.000 i 20.000 kilometara diljem Hrvatske i inozemstva, na svom Yamahi Traceru od 900 „kubika“. Uglavnom – sama! Upravo ta činjenica osigurala joj je kod kolega bajkera u Virovitici, ali i dalje, duboko poštovanje.
Izrazimo se slikovito: koliko je to 18.000 kilometara, koje je zabilježila u prošloj godini? Pa, da je Dora motociklom krenula iz Zagreba, stigla bi do Pekinga, pa natrag do Londona, pa opet do Istanbula i još bi joj ostalo goriva za nekoliko krugova po regiji. Toliko kilometara.
Marija Lovrenc“ZASLUŽILA JE NAŠE DUBOKO POŠTOVANJE“
O Dori mogu reći samo najbolje, kaže Antonio Pucl, dopredsjednik MK Kumova, vozač s dugogodišnjim iskustvom, kojeg je Dora zamijenila na funkciji vođe puta. Danas tu funkciju, kaže, s ponosom prepušta upravo njoj.
– Prvenstveno kao osoba, ali i kao vozač, Dora je izuzetna. Po broju kilometara koje radi, po stilu vožnje, pristupu…Apsolutno je zaslužila titulu road kapetana, bez ikakve sumnje. Do sada sam ja vodio grupu, ali sad je ona ta koja predvodi, i mogu vam reći, meni je puno lakše. Iako je mlada, iskustva joj ne manjka. Broji ozbiljne kilometre, promišlja o svemu, a njezin miran i siguran način vožnje ulijeva povjerenje svima koji joj se priključe na cesti – kaže A. Pucl o mladoj kolegici koja je u klubu oko dvije godine.
-Vjerujem joj više nego sebi – priznaje. – Jer ja se ponekad i precijenim, ali ona… Ona vozi pametno, stabilno. Lako je voziti iza nje, kako ona, tako i mi – dodaje.
Dori je ovo velika čast i privilegija i ponosna je zbog nje, kaže, dok objašnjava što je sada njen zadatak u Moto klubu Kumovi.
-U biti, moja zadaća je odrediti rutu, vrijeme polaska, mjesta na kojima stajemo, gdje točimo gorivo, paziti na formaciju u vožnji, da se netko ne izgubi, registrirati ako dođe do kvarova, osigurati da se svi sretno vratimo – ističe Dora za koju “Kumovi” govore kako je prvi test vođe puta odradila s čistom peticom: vodila je grupu bajkera na susrete u Prnjavor.
-Iskreno, bila sam i uzbuđena i zabrinuta u isto vrijeme. Nisam tu noć mogla spavati. Pripremala sam se nadugačko i naširoko, memorirala sve karte, puteljke, u slučaju da se nešto mora mijenjati po putu. No sve je prošlo po planu – ističe Dora koja se u motocikle zaljubila još u djetinjstvu.
Marija Lovrenc“MOTORI SU MOJA SLOBODA, KAO PTICI LET”
-Na motoru sam od svoje sedme godine, otkad mi je tata kupio prvi, mali crosser od 50 kubika. Od tada sam se zaljubila. To je neka vrsta slobode, kao što je ptici letanje, tako su meni motori – kaže s osmijehom.
Djetinjstvo joj je bilo puno kretanja: bicikl, role, pa motorčići. Sve je, kaže, isprobala.
– Većinom sam bila na biciklu, ali onda je došao motor. Ma vozila sam sve. Moji imaju obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo i nisu me mogli stalno vozikati u školu, na treninge. Vozila sam se sama, kao i sestre i brat – kaže Dora, poznata već po tome što je odmalena igrala nogomet, s čijom je karijerom tek nedavno završila.
Počela je u NK Grabrovnici i godinama igrala sama s dječacima. S 15 godina prešla je u ženski klub Podravske Sesvete, zatim Đurđevac i na kraju Koprivnicu, klub za koji ju vežu prekrasne uspomene i sportski uspjesi, a od kojeg se prije par tjedana zauvijek oprostila zbog previše obaveza.
Naime, uz posao u administraciji u jednoj tvrtki, čim završi smjenu, vozi kući kako bi roditeljima pomogla na radu u OPG-u, gdje je posla uvijek i gdje se, osobito dok traje sezona, ne gleda na sat ni vrijeme.
Motor je, naravno glavno prijevozno sredstvo, iako vozi i automobil. U sam svijet ceste, iz perspektive bajkerice, sjeća se, ušla je ozbiljnije sa 16 godina.
– Tad sam se počela voziti po cesti, sama i s prijateljima. Krenula sam najprije sa skuterom; onda sam prešla na 125-icu, opet za svakodnevicu, a pravi koraci su krenuli tek kad sam uzela motor od 600 kubika. E, to su bila moja prva prava putovanja i moja priča s Moto klubom Kumovi, u kojem sam oko dvije godine.
DOBROŠLICA U BAJKERSKOJ OBITELJI
Znate kako je: svi se na motorima nekako poznaju. Pa ti kažu: “Dođi kod nas, vidi kako nam je lijepo.” A ja sam se dugo tome protivila, mislila sam da je to neka obaveza. A onda sam počela dolaziti… i shvatila da nije. To je samo zajedništvo, druženje, podrška. I sad mi je to drugi dom. Kad sama idem na put, dečki i cure zovu, pitaju je li sve ok, a kad zapnem na cesti, neovisno je li riječ o svjećici, elektronici, gorivu, gumi, znam da ih mogu nazvati u pola noći, pomoći će. I ja njima da je situacija obrnuta – kaže Dora.
Na cesti je svakog dana, u svako doba i pod svim vremenskim uvjetima. Kad je nakon slabijeg motora odlučila kupiti onaj od 600 kubika, mama Mirjana ju je samo, kaže, zabrinuto pitala; a što će joj to?
-Dugo sam je nagovarala da sjedne s tatom Damirom na moj motor i proba kakav je to zapravo osjećaj, jer se on ne može opisati. No, nije se dugo dala nagovoriti. Onda ju je jedno poslijepodne tata odlučio provesti. Kad je sjela iza njega na motor i kad su krenuli, znala sam, gotovo je. Otkrila je o čemu govorim. I danas im rado posudim motor kad požele da se malo provozaju, odu kod kumova u Slatinu na kavu nedjeljom – priča smiješeći se.
Najmlađa je u obitelji i jedina kojoj je motor san, i ljubav, i avantura. Brat Matija imao je fazu kada je vozio motor, a koja je prošla, sjeća se, no sestre Nikolina i Monika nisu toliki zaljubljenici u ove limene ljubimce.
Iako godišnje prijeđe tisuće kilometara, iskustvo je ono što broji.
Ustupljena fotografija“ZA MENE JE PUTOVANJE ISKUSTVO, A NE BROJ KILOMETARA”
– Nije mi važno koliko sam kilometara prošla u danu, već što sam doživjela i naučila putem. Putovanje mi je vrijedno kad negdje stanem, upoznam ljude, vidim nešto novo. To je ono što ostaje u sjećanju – kaže Dora kojoj se vozači iznenade kada skine kacigu i parkira na benzinskoj stanici kako bi natočila gorivo.
-Voze iza mene i kad stanem, komentar je; o, pa ti si žensko – priča sa smješkom, dodajući kako onda krenu pitanja i stvaraju se prijateljstva.
Za nju je svaka vožnja prilika za nova iskustva. Posjet dvorcu, nekim starim lokalitetima, vožnja Jadranskom magistralom, sve je iskustvo u kojem uživa.
– Mogu se voziti cijeli dan, ali ako iz toga ništa ne naučim, kao da nisam ni krenula. Najviše volim rute koje vode kroz prirodu, prema dvorcima, starim gradovima ili nekoj zanimljivoj rijeci. Putovala sam gotovo svim mogućim cestama, od makadama do autoputa. Najčešće idem sama, to je prava sloboda. Vozim kad hoću, stanem gdje želim. To mi je kao reset za glavu – priznaje kroz osmijeh.
Naravno, bilo je i nepredviđenih situacija.
– Nešto iskoči pred motor? Pa to je svakodnevno! – kaže i prisjeća se jednog od putovanja na Rab gdje joj je motocikl stao na sred brežuljka. Nakon što je nazvala vučnu službu i kad su stigli pred apartman, naravno, motor je – upalio.
-Svaka vožnja, nova lekcija – zaključuje.
Marija LovrencOGROMAN POTENCIJAL
Jedan od „krivaca“ zbog kojeg je ova „lutalica na dva kotača“ pronašla svoju bajkersku zajednicu je Marin Rengel, tajnik MK Kumova.
-Vidio sam ogroman potencijal u jednoj tako mladoj vozačici, koja se usudi sama, na ozbiljnom motoru, prolaziti Hrvatsku uzduž i poprijeko, pa i dalje. Mnogi naši kolege ne prolaze ovaj broj kilometara godišnje, kao ona.
Zato sam je pozvao u klub, da vidi tu bajkersku zajednicu, poštovanje i povezanost, da se osjeti prihvaćenom, da ovdje ima podršku.
I došla je. S izuzetnim vozačkim sposobnostima i već tisućama prijeđenih kilometara. Unatoč mladosti, pokazala je sigurnost i zrelost u vožnji, zbog čega smo je vidjeli kao idealnu za ulogu road kapetana, koji određuje ritam, brine o sigurnosti grupe, pravilima vožnje, zaustavljanjima, tankiranju…
Sve kako bismo zajedno i sigurno stigli na cilj. U grupnoj vožnji to je iznimno važno, a Dora se tu sa svojom trezvenošću, mirom i odgovornošću odmah isprofilirala – ponosan je M. Rengel na inače najmlađu članicu MK Kumova.
Kad se vozi, Dora je prva, a „prvi Kum“, predsjednik Mario Kopfer – posljednji. Pravilo je to koje bajkerske obitelji drži skupa i sigurnima u vožnji. Dora će paziti na niz parametara, a on da nitko ne ostane sam; bajkeri se drže skupa, svi za jednog, jedan za sve, uvijek.
Za Doru kaže da uživa njegovo, ali i puno povjerenje svakog člana, koji će je rado pratiti na svaku cestu koju odabere.
-Bili smo u Prnjavoru, tu je vožnju odradila savršeno. Slijedi nam Viljevo, susreti sa motoklubovima Rimljani, Daruvar, alka u Špišić Bukovici i puno susreta diljem Hrvatske.
Dora ne može voditi svaki put jer ih je previše, no one koje vodi, znamo da smo u sigurnim rukama. Strašno je odgovorna, savjesna i mirna.
Mogu reći samo jedno: cura zna voziti motor! – sigurno poručuje predsjednik Kumova.
ustupljene fotografijeDorino iskustvo čini razliku i iskorak, predstavljajući primjer za druge djevojke i žene u ovom, najčešće „muškom“ vozačkom društvu. Treba vjerovati u sebe, kaže, i biti svjestan da je svaka sekunda na motociklu važna.
Vozači većih vozila imaju tendenciju da previde motocikliste na cesti, gužve i noćna vožnja posebna su priča, ali svaki prijeđeni kilometar, kvar ili problem koji uspješno riješi na cesti, najčešće sama, dokaz su joj da se ova ljubav, kaže, isplati. Iako je riječ o skupom sportu, servisima 4 do 5 puta godišnje, zbog velike kilometraže koju radi, svaki eurocent odvaja za motor, simbol slobode i kretanja.
San joj je, odaje, kupiti BMW R 1250 GS adventure, s kojim bi mogla na bilo koju cestu i u avanturu na svijetu.
Do tada i za kraj, Dora ima jednostavnu poruku za sve, a osobito za djevojke i žene koje razmišljaju o motorima:
– Treba samo napraviti taj prvi korak. Probaj, vidi je li to za tebe. Nemoj forsirati, nemoj žuriti, ali probaj. Sigurno nećeš požaliti. Uvijek ćeš u ekipi imati podršku. Netko će ti pomoći, savjetovati, biti tu.
Samo nemoj odmah juriti na jake motore, kreni s najlakšim, pa polako. Kako kaže moj tata: ‘Ne moraš se nikome dokazivati.’
Kad krećem na put, uvijek me podsjeti: desna ruka drži gas. Pazi na nju, u njoj je i sva odgovornost! – poručuje Dora, kojoj želimo puno mirnih i sigurnih kilometara, neovisno prolazi li ih sama ili kao Kuma, road kapetanica.
(icv.hr, mlo, foto: M. Lovrenc, ustupljene fotografije)
