SILVIJA, HANA I VALENTINA O SVOJIM VELIKIM LJUBIMCIMA KONJIMA: Ako volite konje, to nema cijenu i svaka žrtva je praćena nagradom

Konj je oduvijek povezan s čovjekom. U vrijeme naših predaka kuća koja je hranila konje bila je bogata i na dobrom glasu. Imati konja značilo je mnogo, jer ova plemenita životinja, iznad svega privržena i vjerna svom ljudskom gospodaru, bila je sposobna obavljati teške poslove u polju te često vući pretovarena kola raznovrsnog tereta. Služili su kao izdržljivo prijevozno sredstvo, bili su neizostavni dio raznih sportskih natjecanja i paradnih manifestacija, a nažalost korišteni su i u ratne svrhe proživljavajući pritom stravične muke. Konji su uz pse i danas najbolji čovjekovi prijatelji, a osim muškaraca ljubav prema njima iskazuju i naše tri sugovornice, tri mlade dame.

BRIGA I PREHRAMBENI TRIKOVI

– Ljubav prema konjima naslijedila sam od pokojnog djeda koji je uvijek imao po nekoliko konja, a iskrena ljubav prema njima javila se kada sam oboljela od dijabetesa. Imam dva konja, Vihora i Zumbula, a kako sam sve više vremena provodila s njima, brinula se o njima, jahala ih, razine šećera u krvi su mi se snižavale pa mogu reći kako su mi moji konji pomogli u borbi s dijabetesom – kazala nam je Silvija Mustač, nezaposlena slastičarka iz Golog Brda, članica Konjičkog kluba Virovitica.

Silvija s konjima provede i do četiri sata dnevno, a kada je spriječena, brigu o njima preuzima mama Jasmina. U razgovoru nam je otkrila kako ih čisti, kako razmišlja o njihovoj prehrani pazeći na njihovo zdravlje.

– Konjima je osim sijena i druge hrane vrlo bitno da imaju trave koja im čisti organizam. Umjesto nekih pasta za odstranjivanje parazita, ja koristim bijeli luk – o prehrambenim trikovima kazala nam je Silvija Mustač, koja redovito sudjeluje na lokalnim konjskim mimohodima, defileima i maratonima, na kojima ponosno uvijek jaše na čelu kolone noseći hrvatsku zastavu.

MARATONI I DEFILEI

Ljubav prema konjima veže i 16-godišnju Hanu Žeravicu, također iz Golog Brda.
– Konje volim od malih nogu. Prije šest godina bratić je kupio konja i tada sam nagovorila oca da i našoj obitelji kupi jednog takvog. I dobili smo Fidu, mirnog, ponekad tvrdoglavog konja – kaže nam Hana, koja je sa svojim ljubimcem kao članica Konjičkog kluba Virovitica do sada bila na jednom maratonu i dva defilea.

– Ako želiš imati konja i voljeti ga, onda je nužno biti spreman na odricanje i puno rada – smatra naša sugovornica te kaže kako svog Fidu uvijek nagradi za trud koji sam uloži u treninge.

– Uz zob i sijeno za nagradu ponekad može dobiti mrkvu, jabuku ili kockicu šećera – otkriva nam tajnu srednjoškolka Hana koja, kada joj školske obaveze to ne dopuste, skrb o Fidi prepušta isključivo u sigurne ruke oca Marijana.

VALENTINA IMA ČAK ČETIRI LJUBIMCA

Još je jedna školarka u Konjičkom klubu Virovitica – Valentina Kovač, učenica 8. razreda iz Pitomače.

– Konje sam zavoljela sa sedam godina, a danas ih imam tri, Leona, Loru, Kana i ponija Tozu. S njima svakodnevno provedem oko dva sata, timarim ih, hranim, izvodim u šetnju i jahanje koje obožavam. U poslovima oko konja pomažu mi tata i mama, a zajedno sudjelujemo i u ostalim aktivnostima Konjičke udruge Virovitica – kazala nam je Valentina Kovač. Iako su konji skupi, a njihova cijena ponekada dostiže astronomski visoke iznose, ljubav prema njima nadmašuje materijalna ograničenja. Kao i kod pasa ili mačaka, vlasnici i oni koji ih vole u konjima pronalaze prijatelje i svojevrsnu srodnu dušu. A to je, poručuju naše sugovornice, danas neprocjenjivo. (www.icv.hr, zc)