Vedran Korotaj (18), maturant Katoličke klasične gimnazije s pravom javnosti u Virovitici ima zanimljivu priču; on je jedini mladić u razredu od 16 učenika.
-Gotovo svi koji čuju da sam jedino muško u razredu odmah izgovore; o, pa ti si blažen među ženama. Neki reagiraju i tipa; o, pa jadan ti, što ćeš tamo sam! Ja se pak ne osjećam posebno blaženo, ali se osjećam prihvaćeno i lijepo. Imam poseban uvid u ženski svijet i njihov način razmišljanja, iako se ponekad iz tog svijeta na nastavi jednostavno “isključim” – sa smiješkom kaže Vedran.
Dijeliti učionicu s 15 pričljivih i otvorenih vršnjakinja, koje u odnosu na njega imaju potpuno druge interese i hobije, ponekad je više “križ” nego blagoslov, ističe s dozom humora.
Priznaje kako mu nije problem uključiti se u razgovor o novim haljinama u nekoj online trgovini, za što će kolegicama ponuditi savjet, tipa, u ovome bi dobro izgledala, ovo možda nije najbolji izbor, ali da bi mu na dnevnoj bazi sigurno bilo lakše da ima s kim podijeliti i neka razmišljanja o videoigrama koje igra, sportu i klubovima koji prati…
Vedran je među djevojkama sam od drugog razreda srednje škole i već je naviknuo da ga, kaže, tretiraju kao brata, pa se pred njim ne ustručavaju otvoreno pričati o svemu. Budući da je i sam otvoren i dobar prijatelj, ponudi savjet, razgovor i pomoć oko svake teme u kojoj misli da može pridonijeti razgovoru, hvale ga kolegice.
Naglašavaju kako je Vedran jedna svestrana i draga osoba – voli glumu, kao i geografiju i engleski, predmete u kojima je ostvario i značajne uspjehe na natjecanjima. S nekima od kolegica zna podijeliti i koju anegdotu vezanu uz videoigricu ili lik iz nje, ali ima i tema koje uopće ne otvara, jer ga „ženski“ razred ne bi razumio.
Kolegu u klupi poželi najviše pod tjelesnim, kaže, kao i na putovanjima.
-Tjelesni kolegicama nije baš omiljeni predmet. Volio bih zaigrati nogomet ili neki drugi sport, ali za to čekam izvannastavnu, na kojoj sudjeluju učenici drugih razreda iz škole, pa se skupi dobra ekipa. Tada igramo ne samo nogomet, već i badminton i odbojku. Tada si dam oduška – ističe.
Slična je situacija i sa putovanjima i izletima, na kojima se sobe dijele s vršnjacima iz razreda. Vedran tada dobiva „cimera“ iz nekog drugog razreda, a ponekad i iz druge škole, ako škole putuju zajedno.
-Sobu s curama iz svog razreda ne mogu dijeliti, pa sam imao druge cimere. Bitno da nisam baš sam na izletu – kaže, sliježući ramenima.
Ima trojicu braće, pa za činjenicu da velik dio dana provodi u brojnom ženskom društvu kaže kako mu omogućava određenu komunikacijsku ravnotežu u životu. Ima i djevojku, koja je prihvatila činjenicu da su mu najbolji prijatelji iz razreda zapravo – prijateljice.
U školi, uz teme vezane uz nastavu i pripremu mature, Vedran tako priča o izlascima, odjeći, glazbi, društvenim mrežama, shoppingu, a kod kuće o videoigricama, sportu, računalima…
-Naučio sam kako smo različiti samo po načinu gledanja na stvari – prijateljice i kolegice iz razreda bolje zapažaju detalje, ulaze u dubinu događaja ili nekih problema, dok se ja zadržim na osnovama, stvorim sliku o nečemu i to je za mene završena priča. Rekao bih da se zaista dobro slažemo, bez obzira što sam jedino muško u razredu i zahvalan sam na iskustvu cijele srednje škole, u koju dolazim sa osmijehom i u kojoj mi je baš lijepo – kaže Vedran.
S kolegicama je polako u pripremama za posljednje ispite, maturu i upis na željeni fakultet. Planira upisati FER ili Tehničko veleučilište u Zagrebu, budući da oni nude programe vezane uz njegovu veliku ljubav, a to je programiranje, odnosno, računarstvo.
Dok broje posljednje tjedne u srednjoj školi, njegove kolegice za Vedrana kažu kako će ga sigurno dugo pamtiti i kasnije.
-Jako je vedra osoba i voli se šaliti. Sluša nas, dobar je, cijenim to. Jako je dobar prijatelj i on je ona osoba koja će podići raspoloženje u razredu i zbog koje će atmosfera u danu uvijek biti bolja – zaključuje Lana Relić, jedna od Vedranovih prijateljica s kojom se druži i izvan školskih klupa.
(www.icv.hr, lr, mlo, foto: L. Relić, M. Lovrenc, K. Toplak, KKG Vtc)