Vrijedni tim virovitičke izložbe “Virovitica voli vlakove” na čelu s Goranom Dencom ovih je dana završio novu spektakularnu maketu. Naime, nakon gotovo 670 sati rada završili su izradu makete njemačkog topa „Dora” koji se koristio u borbama u 2. svjetskom ratu i jedan je od najvećih topova ikad proizvedenih i korištenih u to vrijeme.
Maketa je duga 100 cm, široka 30 cm i visoka gotovo 50 cm, a svi zainteresirani moći će je vidjeti na ovogodišnjem Viroexpu, sajmu na kojemu će Goran Denac i njegova ekipa i ove godine izložiti mnoštvo zanimljivih eksponata s izložbe “Virovitica voli vlakove”.
Zanimljivosti o topu “Dori”
Top “Dora” je bio namijenjen rušenju najjačih fortifikacijskih objekata od betona i čelika (Maginot-linija). Njegova izgradnja započela je 1937. godine, a završena je početkom 1942. Dora se rastavljala na 5 glavnih dijelova: cijev (290 tona), zatvarač (110 tona), omotač cijevi, kolijevka i lafet ili podvozje (oko 700 tona). Korištene su dvije vrste granata: pancirna (težina 7,5 tona, domet 38 km) i razorna (težina 4,6 tona, domet 47 km). Probojnost zrna iznosila je 1.000 mm u čelik, 8.000 mm u armirani beton i 32 m u zemlju.
Dijelovi topa su prevoženi specijalnim vagonima normalnog kolosijeka na tri specijalna vlaka. Na paljbenom položaju postavljala su se 4 kolosijeka: 2 za pokretanje oružja i 2 za dizalice koje su sklapale top. Za samo sklapanje oružja bila su potrebna 3 dana, a za izradu potrebnih kolosijeka 3-6 tjedana, zavisno od terena. Svi dijelovi oružja pokretani su električnim pogonom.
Za posluživanje ovog topa formiran je početkom 1942. tzv. ”Teški artiljerijski divizion Dora” od oko 450 ljudi, koji se sastojao od štaba i od dvije baterije: štabne i topničke. Sastavu diviziona bilo je pridodano i oko 20 inženjera firme Krupp.
U bitci za Sevastopolj (1942.) iz ovakvog oružja, izravnim pogotkom, uništeno je skladište municije kod zaljeva Severnaja ukopano na dubini od 29 metara. Nijemci su, po nekim izvorima, namjeravali Dorom pucati na London, radi čega su konstruirali granatu s tri raketna dodatka koji bi se palili automatski jedan za drugim, ali su od te ideje odustali jer su u međuvremenu usavršili projektile V-1 i V-2. (www.icv.hr, mr)