ZBOGOM, MAJO! Neutješna obitelj, rodbina i prijatelji oprostili se od tragično preminule Maje M.

Neutješna obitelj, rodbina i prijatelji te mnoštvo Virovitičana oprostili su se danas (24. svibnja) molitvama i suzama na Gradskom groblju u Virovitici od Maje M. (30), koja je jučer (23. svibnja) smrtno stradala u teškoj prometnoj nesreći u Koriji. Maja je bila simpatična i vedra osoba koja se teško borila kroz život, a u posljednje dvije godine s posebnim ciljem – za kćerkicu koju je kao samohrana majka podizala uz pomoć roditelja i sestara.

Nije imala automobil pa je na posao konobarice u jednom ugostiteljskom objektu u Koriji išla biciklom. Tako je bilo i u ponedjeljak navečer.
– Uvijek bi se kući vraćala s punim vrećicama, sretna jer dolazi svojoj curici. I sada čekam da je vidimo na njenom bijelom biciklu – shrvana emocijama s nama je u srijedu kratko svoju bol podijelila Majina sestra Danijela D. S boli prepričava prošlu noć.
– Nećakinja je jako plakala cijele noći, nismo je mogle smiriti ni ja ni mama, iako bismo je obično mi uspavljivale ako bi Maja radila. No, nije se mogla smiriti pa smo čekale Maju da se vrati i tješile dijete. Kad bi se Maja inače vraćala s posla, samo bi se stisnula uz nju i tako bi spavale. No ovu noć Maja nije došla – neutješno kaže Danijela D.

Umjesto Maje na vrata je stigla policija s najgorim vijestima, a zatim je uslijedio šok ne samo za njih, nego i sve one koji su je poznavali. Kobna vožnja odnijela je jedan život, ali i zauvijek utjecala na desetke drugih.

Njihova obiteljska kuća tijekom cijelog dana bila je puna ljudi koji su im došli izraziti sućut, ponuditi pomoć. Majin otac i šogor hitno su doputovali iz Njemačke. Svi su još uvijek u nevjerici, ne mogu vjerovati da Maje više nema. Dvogodišnja S. u licima poznanika tražila je ono koje joj je najdraže, a koje više neće vidjeti. Umjesto mame čuvat će je nadalje njene tete, baka i djed, nećakinje.
Oni koji su poznavali Maju znaju za njenu omiljenu rečenicu: „Sve za moju S., za nju mora biti, za mene je svejedno.“ Biti samohrana majka za nju je bila velika odgovornost pa je prihvaćala posao konobarice, često je radila noću kako bi po danu bila sa svojom djevojčicom. Imati plaću i staž bilo joj je važno; da uz hranu i odjeću svom djetetu i nećakinjama s kojima je živjela priušti i neku sitnicu.
– Da je barem te noći sjela na bicikl, a ne u automobil – po stoti put su poželjeli njeni najbliži, koji se ne mogu pomiriti s najtežom činjenicom – gubitka voljene kćeri i sestre.

ŽIVJET ĆEŠ ZAUVIJEK U NAŠIM SRCIMA
Tugu s obitelji mnogi su podijelili i putem društvenih mreža, želeći reći barem koju riječ utjehe ili podijeliti bol zbog gubitka, oprostiti se…

Majo, čuvali te svi dobri anđeli. Sućut obitelji. Ovo je prestrašno. Jako sam potresena. Bila je prekrasna osoba. Živjet ćeš zauvijek u našim srcima.

Majo čuvali te anđeli. Bila si dobra radna kolegica. Sućut obitelji.

Draga moja Majo, jučer smo se smijale i razgovarale, a danas te više nema. Počivaj u miru.

Maja je bila moja radna kolegica… Majooo… Čuvali te anđeli… Nema riječi… Zašto nisi i ovaj put otišla biciklom… Iskrena sućut obitelji… – poruke su s društvenih mreža naših stranica.

(www.icv.hr, mlo, foto: privatni arhiv, Ž. Rukavina, 24 sata)