Udruga hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata Duga Međa, Udruga Hrvatski domobran Orahovica te Društvo Huda Jama Zagreb, u orahovačkom su hotelu Dukat organizirali gostovanje poznatog istraživača Romana Leljaka koji je predstavio svoj novi film i knjigu “Mit o Jasenovcu”.
– Film je rađen u proteklih godinu dana i nastao je osnovi mog istraživanja u vojnom arhivu u Beogradu i drugih arhiva po Srbiji, potom u Banja Luci te njemačkom arhivu u Berlinu. Koristio sam i podatke iz pokrajinskog muzeja Požega, gradskog Muzeja Zagreb, državnog arhiva i mnogih drugih kojima su uspio skupiti negdje oko 30 tisuća dokumenata koji govore o prostoru Jasenovca. Posebno sam se bavio problemom Kozare i problemom djece iz Kozare, a iz dokumenata do kojih sam došao, činjenica je da je većina svih zbjegova iz Kozare, koji su bili odvedeni na područje Jasenovca, dalje odvedeno na Sajmište u Beograd, a mnogi su od tamo poslani dalje na rad u Norvešku ili Njemačku. Dakle to su potpuno nova saznanja jer npr. mene koji sam rođen 1964. učili su da su ljudi iz Kozare završili u Jasenovcu, a dokumenti daju jednu potpunu drugačiju sliku koja govori kako je preko 20 tisuća ljudi iz Kozare odvedeno u Sajmište Beograd, da je 15.044 ljudi odvedeno na rad u Njemačku i tako dalje – pričao je Leljak te navodi kako je približno ista slika je i s djecom.
-Činjenica je da je ustaški režim koji je vladao Jasenovcem vrlo grubo odvajao djecu od roditelja. Kad su roditelji odvedeni gdje sam ranije rekao, djeca su smještana u razne domove po Hrvatskoj i filmu sam točno pokazao gdje su ti domovi bili i da su oni radili i prije 2. svjetskog rata, tako da niti jednog posebno dječjeg logora nije nigdje bilo. Iz tih domova djeca su udomljavanja po hrvatskim obiteljima, ali nažalost dolazile su iz te Kozare mjesta gdje su u kratkom intervalu ulazile mnoge vojske, talijanska, partizanska, četnička i na kraju vojska NDH koja je htjela pod svoju zaštitu vratiti taj dio Bosne i Hercegovine. Upravo zbog toga, djeca su bila bolesna i puno njih je bilo smješteno po bolnicama u Zagrebu. U Gradskom arhivu Zagreb pronašao sam da je na Mirogojskom pokopnom polju 142. pokopano preko 800 djece koja su umrla od raznih bolesti. Kartice govore točno ime i prezime i kada je dijete i od čega umrlo pa smo te podatke usporedili s umrlim u Jasenovcu s njihovim popisom gdje je vidljivo da preko 80 djece koje je umrlo u bolnicama, Spomen centar Jasenovac navodi kao žrtve ustaša toga logora. Usporedili smo i popis mrtvih s beogradskog Sajmišta i iz Jasenovca i tu smo našli dosta ljudi koje spomen dom Jasenovac drži kao žrtve logora, a zapravo su bile žrtve beogradskog Sajmišta. Tako da je istina o Jasenovcu potpuno drugačija od one koja se dugo pričala. U filmu sam dosta obrađivao i sam logor Jasenovac koji je zapravo bio radni logor u kojem je radilo preko 30 tvornica među kojima je bila najznačajnija tvornica oružja i automobilskih dijelova i zanimljivo je da sam našao dokument u kojem jasno piše da su svi strojevi iz te tvornice prebačeni u tvornicu Zastava u Kragujevcu gdje je nastavljena proizvodnja oružja i automobila u suradnji s FIAT-om. Dakle prvi strojevi tamo su došli iz Jasenovca. Povijest je govorila o samo jednom Jasenovcu, što nije istina, postojao je radni logor Jasenovac i sabirni centar Jasenovac – rekao je između ostalog Leljak te s puno argumentiranih podataka odgovarao na pitanja posjetitelja, a najavio je i nastavak svojih istraživanja na samo na Jasenovcu već i o svim drugim stvarima iz povijesti koja još nisu istražena. (www.icv.hr, vg)