Postoji nekoliko načina kojima možemo spasiti život drugome. Dobrovoljno darivanje krvi jedan je od najpoznatijih i o njemu se već više-manje gotovo sve zna. Drugi je transplantacija krvotvornih matičnih stanica i to iz periferne krvi (krvi odraslog čovjeka), umbilikalne krvi (krvi iz pupkovine) te iz koštane srži. Upravo o matičnim stanicama, koje su zbog svoje specifičnosti nazvane lijekom za budućnost, razgovarali smo s dr. Ljiljanom Kucljak-Šušak, voditeljicom Odjela za transfuzijsku medicinu virovitičke Opće bolnice.
VELIKA BAZA DAROVATELJA
1. Koja je prednost liječenja matičnim stanicama?
Danas tehnologija ide naprijed i omogućila nam je koristiti to prirodno bogatstvo – matične stanice. Nažalost, danas imamo puno, ne samo hematoloških bolesti, kao što su leukemije i limfomi, već i drugih oboljenja, poput imunoloških bolesti, nasljednih bolesti metabolizma, enzima i drugih, a koje se isključivo liječe matičnim stanicama. Riječ je o velikom tehnološkom iskoraku u današnjoj medicini i zato više nego ikad treba motivirati ljude na doniranje matičnih stanica. Izvor je matičnih stanica koštana srž, periferna krv (krv odraslog čovjeka) i najbogatiji izvor – umbilikalna krv, krv iz pupkovine. Matične stanice ondje su najnezrelije, što znači da se mogu transformirati u bilo koju drugu zrelu stanicu – krvne, mišićne, stanice kože, stanice živca, jetre, krvnih žila, hrskavice, koštanog tkiva, stanice srčanog tkiva…
2. Kako se matične stanice koriste iz periferne krvi?
Veliku ulogu u javnosti, o osvješćivanju važnosti matičnih stanica, u Hrvatskoj je odigrala Zaklada Ana Rukavina, a koja je i u Virovitici već bila u dvama navratima. Svaki darivatelj koji je darovao jednu epruvetu svoje krvi, postao je dio velike baze od 53 000 ljudi koji su se kao potencijalni donori upisali u Registar dobrovoljnih darivatelja matičnih stanica u Hrvatskoj. Nakon darivanja, radi se analiza tkivne podnošljivosti i drugi testovi te se po potrebi matične stanice koriste za liječenje. Konkretno, ako ste nekome tkivno podnošljivi (sukladni, srodni) onda možete izliječiti, spasiti nečiji život, budući da je to danas jedini modus transplantacije matičnih stanica. Ako se dakle pokaže podudarnost matičnih stanica, darivatelja poziva Zaklada i može sam odabrati između dvaju načina davanja. Jedan je takozvana „leukafereza“ , postupak koji traje četiri do pet sati i kojim se pomoću aparata darivatelju iz periferne krvi „filtriraju“ matične stanice, a sve drugo se vraća nazad u krvotok. Drugi je način malo invazivniji i podrazumijeva uzimanje matičnih stanica iz koštane srži. Biopsijom se uzima dio koštane srži sa zdjelične kosti. Budući da je riječ o bolnom zahvatu, pacijent dobiva anesteziju i ostaje u bolnici tri dana, nakon kojih se otpušta kući. Svaki darivatelj, ponavljam, može sam birati način na koji želi dati svoje matične stanice, može i odustati ako se predomislio ili ako se u međuvremenu razbolio. Odlučuje njegova dobra volja.
DO SADA STOTINJAK TRANSPLANTACIJA
3. Jesu li darivatelji s našeg područja do sada bili „kompatibilni“ s nekim od oboljelih?
Da, iz Hrvatskog registra, koliko mi je do danas poznato, obavljeno je stotinjak transplantacija matičnih stanica koje su iskorištene za liječenje pacijenata, ne samo u Hrvatskoj, nego i u drugim državama. Jer, nismo umreženi samo na hrvatskoj razini, nego smo dio velike mreže banaka matičnih stanica na međunarodnoj razini pa svatko tko daruje matične stanice u Hrvatskoj može spasiti život i nekome u Njemačkoj, Austriji i u drugim zemljama, ali i koristiti matične stanice iz inozemstva.
4. Spomenuli ste posebno vrijedne matične stanice iz umbilikalne krvi, odnosno pupkovine. Objasnite nam njihovu važnost i kako se mogu pohraniti.
Riječ je o matičnim stanicama koje su najnezrelije i koje se mogu transformirati u bilo koju zrelu stanicu. Konkretno, transplantacijom matičnih stanica iz ovog izvora najčešće se liječe bolesnici oboljeli od hematoloških bolesti te bolesnici s nasljednim poremećajem imunosnog sustava, hematološkog sustava, metabolizma, ali i oboljeli od niza drugih bolesti, jer matične stanice pomažu obnavljanju drugih stanica i tkiva, što otvara nove mogućnosti u liječenju i mnogih drugih bolesti. Zato su toliko važne i neprocjenjive. Ova vrsta krvi uzima se iz pupkovine i posteljice u roku od pet minuta nakon poroda te se unutar 36 do 48 sati pohranjuje u Banci krvi. Virovitičko rodilište je već godinama uključeno u mrežu rodilišta, uvrštenih za davanje umbilikalne krvi. Postupak nije tehnički problematičan, kratkotrajan je po porodu i ništa ne šteti, ni majci ni djetetu. Sama dostava umbilikalne krvi bi trebala biti u okviru ili sanitetskog prijevoza ili kurirski, putem pošte, na KBC Rebro, gdje je stacionirana Banka umbilikalne krvi u Hrvatskoj. Transport ne zahtijeva posebne temperaturne uvjete. Bilo je situacija u kojima nam je sama obitelj izrazila želju da dostave krv u KBC jer trenutno postoje zapreke transporta tijekom vikenda, ali mislim da se i one rješavaju na nivou KBC-Rebro te da se s njima može dogovoriti transport i pohrana. Trudnica koja želi pohraniti matične stanice iz pupkovine, u posljednjem tromjesečju treba svojem ginekologu i porodničaru najaviti da želi taj postupak, kako bi se na vrijeme mogao pripremiti set i tim koji će uzimati krv iz pupkovine. Trudnica treba ispuniti i obrazac s važnim podatcima o svom zdravstvenom stanju, a koji može skinuti sa stranice Zaklade Ana Rukavina ili ga dobiti kod nas, na Odjelu za transfuzijsku medicinu u Općoj bolnici Virovitica.
5. U Hrvatskoj je moguće matične stanice iz pupkovine pohraniti na dva načina. Koja je razlika između javnih i obiteljskih banaka?
Javna banka krvi iz pupkovine bazira se na anonimnosti i dobrovoljnosti i ne iziskuje nikakve financijske troškove. U toj banci matične stanice na raspolaganju su svima – pacijentima bilo gdje u Hrvatskoj i u inozemstvu. Naravno, moguće je i da ih iskoristi i sama obitelj koja ih je pohranila, ali ako je netko prije toga trebao liječenje, matične stanice uzet će se iz javne banke i iskoristiti. Drugi je vid pohrane banka krvi za osobne potrebe, u kojoj se matične stanice čuvaju isključivo za sebe i za članove svoje obitelji. Te stanice ne može koristiti nitko drugi i ta vrsta pohrane stoji 15 000 kuna, uz tisuću kuna troškova koji se odnose na vađenje krvi iz pupkovine i pripremu za dostavu. Na sve još jednom apeliram: uključite se u Registar i pohranite matične stanice, jer one su zalog zdravlja za budućnost.
Postoje li zapreke zbog kojih netko ne može biti donor matičnih stanica?
Da, kriteriji su dosta slični kao i kod rutinskog davanja krvi. Donori mogu biti odrasle osobe od 18 do 40 godina. Zapreka doniranju matičnih stanica poznate su teške kardiovaskularne, plućne, bubrežne i neurološke bolesti, različite vrste alergija, autoimune bolesti, kojih je danas sve više te zarazne i maligne bolesti. Kada govorimo o zaraznim bolestima, svima su poznati hepatitis B i C, kao i HIV, no postoje i razne druge bolesti, kao što su citomegalovirus, infekcije i drugi mikroorganizmi, koji se isključivo prenose putem krvi te u principu nisu poželjne kod transplantacije matičnih stanica. Za potrebe javne banke, prilikom svake donacije, krv se obavezno testira na te parametre te se donor isključuje iz darivanja matičnih stanica u slučaju pozitivnog nalaza. (www.icv.hr, mlo)