Rock grupa Adastra i Edvard Abazi u Virovitici pjevali protiv svih oblika nasilja među mladima

Danas (petak), u povodu preventivnog programa protiv svih oblika nasilja među mladima, u Kazalištu Virovitica održan je glazbeno scenski događaj namijenjen učenicima sedmih i osmih razreda, ali i svima drugima. Organizatori ovoga zanimljivog događaja su Grad Virovitica, Centar za socijalnu skrb Virovitica uz partnere – dvije Virovitičke osnovne škole, OŠ Ivana Brlić – Mažuranić i OŠ Vladimir Nazor te Policijsku upravu virovitičko-podravsku.

Pozornicu su “rasturili” članovi rock skupine Adastra koji su osim odlične svirke, kroz kombinaciju razgovora i glazbe, govorili o vršnjačkom nasilju. Glavna tema i cilj ovog događaja jest potpuno zaustaviti i spriječiti nasilje. Tako se mladima željela poslati poruka da je dobrobit njih samih najvažnija te da društvo u kojem oni žive ne tolerira niti jedan oblik nasilja.

-Svi smo svjesni da je nasilje prisutno među nama, osobito vršnjačko nasilje. Često mi odrasli organiziramo okrugle stolove, diskutiramo kako prevenirati nasilje, tražimo rješenje kako što poboljšati u želji da suzbijemo nasilje. U cijeloj toj priči često izgubimo one kojima želimo pomoći, a to su naši mladi kojima je to sve i namijenjeno. Danas mi je bio cilj dovesti djecu, učenike 7. i 8. razreda da im pokažemo da postoji život koji se ne zove nasilje, da postoje razne vrste pristupa. Važno je da ih naučimo razmišljati u tom moru informacija, interneta – čini mi se da su današnja djeca bombardirana pričama o ne nasilju, a mi smo na ovaj način, gostovanjem Adastre htjeli dati drugačiji pristup ne-nasilju, a ne samo nekim natpisom na panou škole – ističe Marija Bajan-Prokl, ravnateljica Centra za socijalnu skrb u Virovitici. Događaju je nazočio i pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti grada Virovitice Alen Bjelica.

Na hrvatskoj glazbenoj sceni, Adastra je rock band koji ima veliku humanitarno-socijalnu pozadinu. Često se nazivaju bendom koji stoji iza slabijih. Podsjetimo, 2008. godine, Adastra je napisala i snimila pjesmu „Surovi grade“ koja je posvećena tragično preminulom Luki Ritzu, maturantu koji je 2008. godine brutalno premlaćen te je nekoliko dana kasnije podlegao ozljedama. Dvije godine nakon tog nemilog događaja, Lukini roditelji, Suzana i Reno Ritz osnovali su savjetovalište koje nosi ime njihovoga sina. Uz Luku Ritza, Adastra je u svoje pjesme utkala i druge tragično preminule mlade ljude, Adastra je prvi hrvatski band koji svakim svojim taktom progovaraju o nasilju te upućuju mlade kako se zaštiti od nasilja i kome se obratiti.

Frontman grupe Adastra, Jeronim Marić utemeljitelj je Društva za promicanje glazbe – Zvuk svjetlosti, koja djeluje još od 2008. godine koja se uspješno bori protiv “vjetrenjača” zvanih cipelarenje, šaka, šamar, hladno i vatreno oružje.
-Kao klinca, često su me zadirkivali, nosio sam naočale i još je k tome jedno staklo iz naočala stalno ispadalo. Svoj sam problem lukavo riješio čokoladom – ističe Jeronim kroz smiješak, poručujući mladima da budu lukavi i kreativni u obrani od nasilja.

Adastra je nedavno izdala pjesmu koja je na prvi pogled ljubavne tematike, međutim, ako se zadubimo u tekst, vidljiva je i problematika nasilja. Spot za pjesmu, u kojem je prikazana dobra i loša strana ljubavne veze, stavlja u fokus nasilje u vezi.

Ovaj glazbeno scenski događaj uvelike je podržan od strane MUP-a koji provodi projekt „Živim život bez nasilja. Ispred PU virovitičko-podravske zanimljivo i mladima pristupačno govorio je policajac Mario Kovač o prevenciji nasilja te je više puta istaknuo broj na koji se nasilje može prijaviti. Time je napravljen most između mladih i institucija.

Pravo osvježenje današnjega događaja bio je Edvard Abazi, zvijezda u usponu koji povremeno nastupa s Adastrom, promičući ne-nasilje i toleranciju. Prije nekoliko godina, Edvard je i sam bio problematično dijete, iz obitelji koja je imala mnogo problema. Nasilna prošlost Edvarda je dovela do Doma za odgoj djece i mladež u Zagrebu popularno zvanog „Popravnog doma“.

-Sjećam se da sam prvih tjedan dana stalno plakao, nisam se mogao naviknuti na sobu, na ljude, na činjenicu da sam u Popravnom domu, bez obitelji, bez prijatelja, sasvim sam – govori Edi te ističe važnost samosvijesti. – Iz te situacije sam se izvukao sam, ja i moja želja, naravno, uz pomoć odgojitelja. Puno je pomogao i nogomet, a kada je glazba ušla u moj život, sve se promijenilo. Adastra mi je pružila priliku da nastupam s njima i tako promičem ne-nasilje među vršnjacima – rekao je.

Edvard je odličan primjer kako se iz asocijalne osobe može postati prekrasna, mlada, talentirana osoba te kako nasilje nije i ne bi smjelo biti odgovor na životne probleme. Vidljivo je da Edi, u koji god grad dođe, ostavlja mnoge mlade djevojke bez daha pa su zbog njega spremne čekati u redu za svoj „selfie“ s njime. Na pitanje ima li djevojku, Edi uz smiješak odgovara – pa, može se tako reći. (www.icv.hr, lmh; foto: L. Martinko Hock)