IZ KUHARICE NAŠIH BAKA Evo što se nekada jelo za vrijeme Velikog tjedna i Uskrsa

U današnjem svijetu obilja, raznovrsne hrane i dostupnih namirnica teško je pojmiti, naročito mlađim generacijama, da je tek pred nekoliko desetljeća prehrana bila znatno skromnija. Upravo su nekadašnje prigode godišnjih (Uskrs, Božić, kirvaji i slično) i životnih (rođenje, vjenčanje i drugo) običaja ponukale naše vrijedne domaćice na pripremu bogatijih obroka i slastica. Za spomenute prilike oprezno se štedjelo, izdvajalo i pažljivo planiralo kupovinu namirnica.

JELOVNIK BEZ MESA

Razdoblje koje prethodi Uskrsu – korizma, nekada puno više nego danas, bilo je obilježeno jednostavnijim i uglavnom bezmesnim jelima domaćih namirnica. Upravo je ovo razdoblje dodatno pripremalo cijelu obitelj na bogatstvo okusa, mirisa i izgleda uskršnjeg stola. U korizmi su se tako često pripremala jela bez jaja, a koja bi se marljivo „prikupljala“ za Uskrs. Domaća tijesta i rezanci s raznim prilozima (oraj, mak, pekmez) bili su često na jelovniku.

Također, korizmu su obilježavala jela od krumpira kao vrlo zastupljene namirnice, raznovrsne čorbe većinom bez mesa (ćoravi paprikaš), palenta (žganci) začinjena bučinim uljem i drucanim sjemenkama. Često se mijesila pogača (bez kvasca) „izreskana“ križevima koja je dodatno označavala vrijeme žrtve i skromnog načina života.
Na Veliki četvrtak domaćice su pripremale povrtna jela, pa je otuda i naziv ‘zeleni’ četvrtak. U baščama se u ovom razdoblju već može naći mladi špinat, poriluk, luk, zelena salata, što se uvodilo u proljetni jelovnik.

Foto: Mikeški jestvenik

Post i nemrs odlike su prehrane Velikog petka. Često su virovitičke domaćice spremale grah u raznim varijantama pridržavajući se pravila o nemrsu. Gra zelje bio je čest izbor, a krumpir se pripremao na razne načine; granatir, pirjani, pečeni u ljusci, knedli sa šljivama… Danas rijetko na jelovniku, a nekada često pripravljana jela su grah nasuvo i domaći rezanci nasuvo. Naši sugrađani su znali nabaviti i pripremiti ribu (prženi šaran) na ovaj dan. Stariji, a posebno žene, postile su cijeli dan.

ŠUNKA I KRUH OBOGAĆEN JAJIMA

Velika subota je bila obilježena zadnjim pripremama za Uskrs. Jaja su se ukrašavala, kolači dovršavali, košare pripremale za svetenje. Nije zabilježen osobit jelovnik izuzev nepisanog pravila pripave za naredni dan. Uskrs su u prvom redu obilježile namirnice koje su posvećene, što je za domaćicu i cijelu obitelj bilo od posebne važnosti.

Za ovaj dan pripremala se kuhanjem (svinjska) šunka koja je još od zimskih dana svinjokolje brižno soljena, dimljena i sušena te čuvana za ovaj dio godine. Kuhala se subotom navečer. Domaćica bi pekla i poseban kruh obogaćen jajima, nerijetko ukrašen kršćanskim simbolima, križem ili pak slovima S i U (Sretan Uskrs).

Foto: Mikeški jestvenik

Domaći hren (ili torman) se ribao pa propržio, hladio i miješao s kajmakom u neodoljivi umak uz šunku i neizostavna je namirnica uskršnjeg stola, kao i mladi luk. Uz navedeno, u uskršnjoj korpi nosila su se jaja i kolači. Ove nekadašnje „dragocjenosti“ danas su prihvaćene kao standard koji si većina može priuštiti, pa nam je teško zamisliti s koliko ponosa su domaćice nosile korpu na svetenje s dvanaest jaja i dvije vrste kolača.

Jutarnji obrok na sam Uskrs sadržavao je netom blagoslovljena jela. Nedjeljni ručak započinjao je krepkom kokošijom juhom s domaćim rezancima, nakon koje su slijedila kuhana šunka, pohana i pečena domaća perad s mlincima i zelenom salatom. Nakon svega sitni mirisni neodoljivi kolači i torte s egzotičnim dodacima.

Kako nekad, tako i danas za primjetiti je da tijekom godine nije nikad na stolu prisutna, u tako kratkom vremenu, gastronomska skromnost i odricanje i raskoš pa i neumjerenost kao uz Korizmu i Uskrs. (www.icv.hr, Lj. Mihaljević, J. J. Petras)

Foto: Mikeški jestvenik