Životinjski svijet uvijek je prepun iznenađenja, rijetkih i neuobičajenih pojava. U tom svijetu nikada nije dosadno, čak dapače svaki novi dan nosi drugačiju priču. Jedna od prelijepih životinjskih priča je svakako ona iz Donje Pištane pokraj Orahovice iz obitelji Kovač. Dragutin (77) Kovač i njegova supruga Anka već 12 godina uzgajaju koze, uglavnom za svoje potrebe, Anka često zna praviti domaći kozji sir. No, ono što im se dogodilo dvije godine za redom uistinu je rijetkost. Naime, njihova koza Maza u dvije godine ojarila je čak 7 kozlića, prošle godine 3,a ove godine čak četiri:
-Zaista smo se iznenadili kada smo vidjeli koliko ih je. Naravno, znali smo da je Maza sjarna i nakon prošlogodišnjeg jarenja od tri kozlića, očekivali smo ove godine dvoje, po njenom hodu jer se jedva kretala, mislio sam možda čak i troje kao lani. Kad ono, četiri, tri ženske i jedan muški. Najviše smo do sada imali prije par godina kada je jedna naša koza ojarila čak sedam malih kozlića odjednom– započinje uz osmijeh priču Dragutin koji uz svoju suprugu vodi brigu o malim kozlićima. Kako kažu, Maza ne može više od dvoje dojiti.
– Jednostavno nema toliko mlijeka pa kada su se svi počeli gurati, dvoje je primila, a ono drugo dvoje čak udarala da se maknu. Tako je bilo i prošle godine, ono jedno nije moglo do mlijeka. Tako smo lani pa sada i ove godine kupili u ljekarni dječju bočicu i tako ih hranimo. Nevjerojatno je zapravo kako oni osjete svaki moj dolazak pred koznjak i uvijek misle da im nosim mlijeko. – kaže Anka Kovač. Međusobno se igraju poput male djece kad ih se pusti zajedno:
– U pravilu ih držimo posebno. Ovi dvoje koje Maza doji su s njom, a drugi dvoje posebno. No, svaki dan ih pustimo sve zajedno da se istrče. Baš su kao mala djeca, trče, guraju se, čak se i ”potuku”, no uvijek su zajedno, kud jedan tu i svi ostali. – kaže Dragutin koji teško hoda, pomaže se sa štapom, no kada su životinje u pitanju, ništa nije teško. Dragutin i Anka naime, imaju još 4 svinje, šest mačaka i malog čuvara Čarlija. Dragutin i danas redovno ode pokositi za koze.
– Ma nije to umor, to je zapravo opuštanje. Kako ja to volim reći to mi je fizikalna terapija, ujutro se zbog njih diže i nekoliko puta dnevno ih obilazim Malo me pate te noge, no kada znam da idem nešto odradit za svoje životinje, uvijek to odradim s osmijehom. Mačaka imam najviše, u okolici se okote pa dođu kod mene, a meni ih žao ne nahraniti pa se naviknu i ostanu. Svinje hranimo za zimu, a imam i još jednu mladu kozu. To je naše malo životinjsko carstvo. – zaključuje Dragutin Kovač.
(www.icv.hr, vg, Foto:Vladimir Grgurić)
Invalid Displayed Gallery