KOVAČNICA TRSTENJAK Otac Marijan te sinovi Dubravko i Martin svakim udarcem čekića pišu povijest staru više 300 godina

U Velikoj Črešnjevici, malom mjestu pokraj Pitomače smjestila se kovačnica obitelji Trstenjak. Otac Marijan te sinovi Dubravko i Martin svakim udarcem čekića pišu povijest staru više 300 godina i danas se jedini na području Virovitičko-podravske županije bave ovim obrtom. Težak kovački posao ne žele zamijeniti lakšim, jer kako kažu, riječ je o obiteljskoj tradiciji i ljubavi koju nose u srcu. Redakcija Virovitičkog lista provela je prijepodne u njihovoj, zasad jedinoj kovačkoj radionici u županiji.

U ZNOJU LICA SVOGA

Posao je to od jutra do mraka, bez radnoga vremena. –Za vrijeme velikih vrućina, ustajemo rano, ložimo peć i radimo pripremu za kovanje – navodi kovač Marijan Trstenjak te dodaje kako s bučnim kovanjem započinju oko sedam sati, kada se susjedi razbude.

–Zahvalan sam susjedima na razumijevanju. Udarci čekića jako su bučni – otkriva nam Marijan koji kaže kako prijateljstvo sa susjedima nadilazi čak i jutarnju buku. Za vrijeme najveće žege traje pauza, jer uz peć i otvoreni plamen nije moguće raditi bez stanke. Uz ovakve radne uvjete, kovač može izdržati najviše tri sata rada, a onda se mora odmoriti. U suprotnom, kaže nam naš sugovornik, dovodi se u opasnost da prijeđe vlastite granice i naruši si zdravlje.

– Nastavljamo raditi kada vrućina malo popusti, pa do kasno navečer, kada svi već odlaze spavati – govori Marijan koji dodaje kako, iako je kovački posao težak i znoj se nerijetko slijeva niz čelo, ljubav prema njemu ipak jača.

KAO U TERETANI

-Ovdje, na ovom mjestu, ja sam četvrta generacija, a moji dečki su peta generacija kovača. Pradjed Miško je bio prvi, za njim je kovačnicu naslijedio djed Štef, zatim se moj tata Matija priženio, došao sam ja i evo, nasljednici su tu – ponosno prepričava kovač Marijan te dodaje kako je puno lakše raditi kada znaš da imaš kome ostaviti svoj posao. Tradiciju će nastaviti dvojica sinova. Dubravko se zbog ljubavi prema obitelji, tradiciji i svome selu nedavno vratio iz Njemačke te odlučio zauvijek ostati u Lijepoj našoj, kako bi nastavio obiteljsko naslijeđe. Njegov mlađi brat Marin dijeli jednako mišljenje. Na pomisao o odlasku iz Hrvatske samo odmahuje glavom.

–Nikada nisam pomišljao da odem van Hrvatske, koliko god više novaca zaradio. Ovdje sam odrastao, tu ću i ostati – poručuje Martin.

Obojica Marijanovih sinova naporno rade u kovačnici, pa se često šale kako im, pokraj radionice pune teških plugova i ograda, teretana nije potrebna. Momci su također aktivni u seoskom DVD-u te im je iznimna čast biti vatrogascem. Upravo DVD-u, a i seljanima, kovačnica Trstenjak najviše voli pomoći. Što god treba napraviti ili popraviti, momci će to vrlo rado učiniti. Zadovoljna je i jedina žena obitelji Trstenjak koja s ljubavlju sve drži na okupu.

–Drago mi je što su dečki odlučili ostati ovdje, u našem kraju, jer samo najhrabriji ostaju. Mnogo ih je otišlo u inozemstvo, a mene veseli što smo mi ostali zajedno i što će se obiteljska tradicija nastaviti – veselo prepričava Marijana Trstenjak.

OD PLUGOVA DO RUČNO KOVANIH OGRADA

U kovačnici obitelji Trstenjak nudi se kompletan program za plug i kultivator. U to se ubraja izrada novih te popravak starih, potrošnih dijelova desnoga i lijevoga pluga kao i za kultivatore. Također se rade i podrivači svih vrsta, a posebna specijalnost je izrada kovanih ograda po želji naručitelja.

-Ručno kovane ograde, nastale u kovačnici, umjetnički su rad kovača te im je samim time zagarantirana i kvaliteta – ističe kovač Trstenjak te dodaje kako ne postoje dvije iste ograde. Svaka od njih je unikatna zato jer je rađena posebno, a ne sklapanjem već unaprijed napravljenih elemenata.

Najveći neprijatelj malim obrtima kovačnicama su radnje koje kovane ograde rade sa kineskim elementima, žali se M. Trstenjak.

– Upravo oni nas „guše“ jer je njihova ponuda daleko jeftinija od naše. Primjerice, takve ograde se rade na način da se naručuju već gotovi elementi, u komadima te se spajaju prema želji i potrebama naručitelja – objašnjava nam.

Kod ručno kovanih ograda, proces izrade je nešto drugačiji. Kovačnica Trstenjak materijal nabavlja iz Čakovca, grada koji se smatra kolijevkom obrta. Nakon nabavke materijala slijedi skiciranje željene ograde, uzimanje mjere, izrada same ograde sa svim elementima (ciframa), koji su naručeni. Tada naručitelj dolazi pogledati primjer – jedan dužni metar.

U tom stadiju ogradu je moguće prilagođavati po željama. Slijedi izrada cijele ograde te odvoz na vruće cinčanje u Đurđevac. Nakon što je cijela ograda pocinčana, slijedi obrada, čišćenje „curkova“ od cinčanja te onda bojanje iste po želji naručitelja. Aplicira se posebna boja koja se naziva patina, kako se ne bi boja ljuštila. Tada je proizvod gotov te sijedi montiranje. I tek tada je, za naše sugovornike kovače, ovaj važan i težak posao gotov.

Dobitnici brojnih zahvalnica i nagrada

Potvrdu o višestoljetnom radu čuvaju jednoj mapi u kojoj se nalaze sva priznanja, pohvalnice, zahvalnice i nagrade koje su dobili. Pravo je to malo bogatstvo obitelji Trstenjak. Nedavno su dobili su nagradu „Vrijedne ruke“ koju dodjeljuje Hrvatska obrtnička komora i Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta. Vrijednost je prepoznala također i Virovitičko-podravska županija te je tadašnji župan, današnji ministar gospodarstva Tomislav Tolušić, kovačnici dva puta dodijelio financijsku potporu u sklopu Projekta potpore tradicijskim obrtima na području Virovitičko-podravske županije.

– Velika je to stvar, osobito kada se radi o tako vrijednom priznanju kao što je to „Vrijedne ruke“, a naročito nas veseli pomoć županije, ne zbog novca već zbog onoga što to priznanje simbolizira – dodaje M. Trstenjak.

Za crkve izrađuju vrata, svijećnjake, postolja za kipove

Obitelj Trstenjak radi i one poslove na terenu koje nitko drugo ne može izvesti. Konkretno, riječ je ogradama i inventaru za crkve.

– Radimo ograde i inventar za crkve „po starini“, odnosno, onako kako se to radilo prije, kada je u svakom mjestu bilo nekoliko kovačnica – navodi M. Trstenjak. Jedna takva je i crkva nulte kategorije u Turnašici za koju je Marijan, u suradnji sa crkvom tražio posebnu dozvolu konzervatora kako bi mogao napraviti ulazna vrata. Vrata su potom skicirana te su prema toj skici i napravljena. U svakom krilu vrata nalaze se krugovi koji predstavljaju križ te cifre koje simboliziraju temelj križa. Ukoliko se malo bolje zagleda, na vratima će se vidjeti dva elementa sa svake strane križa koji predstavljaju svijeće.

Nastojalo se napraviti sve navedeno s dozom stila, kako bi se dobio sklad. U izradu vrata bila je, kako kaže kovač Trstenjak, uključena cijela obitelj, pa su i sentimentalno vezani za njih. Obitelj Trstenjak s ljubavlju je opremila i crkvu u Maloj Črešnjevici. Iz njihove proizvodnje proizašla su tako postolja za svijeće, kao i postolje za kip Majke Božje, poseban stolac za svećenika i stolci za ministrante, postolje za blagoslovljenu vodu, metalne konstrukcije za klupe unutar crkve, stepenice za kor te ono čime se naviše ponose: ulazna vrata crkve. Sve to tvori skladnu cjelinu koja je oku promatrača i više no ugodna, a samoj obitelji je na ponos jer je riječ o doslovno ručnom radu.

Ovako ćete prepoznati lažnjaka među ručno kovanim ogradama

Baš kao što je najljepši biser onaj nepravilnoga oblika i različite boje, tako je i ručno kovana ograda pravo malo umjetničko djelo u kojemu razlike čine savršenstvo. S obzirom da je svaka unikatna, njezina ljepota je upravo u nepravilnostima. Njih ćete uočiti zagledate li se malo bolje u cifre (elemente koji krase ogradu) jer su upravo oni rađeni savijanjem metala kliještima u oblik određene cifre. Tako ćete primijetiti dva nejednaka „srca“ jedno pokraj drugoga na istoj ogradi i znati da je u tu ogradu uloženo mnogo ljubavi, truda i znoja jer je riječ o pravom kovačkom poslu. (www.icv.hr, lmh)