Ivan Biondić, 25-godišnji nogometaš rodom iz Magadenovca, naselja u istoimenoj općini (Osječko-baranjska županija), svoje prve nogometne korake napravio je u današnjem trećeligašu Belišću, gdje je ujedno i prošao školu nogometa, a potom se otisnuo u Jedinstvo iz Donjeg Miholjca gdje je bio član juniorskog pogona. Nakon sjajnih igara u dresovima Belišća i Jedinstva, odlazak u seniorski svijet nogometa dosad nije polučio ozbiljnije rezultate, barem kada govorimo o većim rangovima natjecanja hrvatskog nogometa.

– Smatram da sam imao velik potencijal, a istog su mišljenja i mnogi treneri s kojima sam ranije surađivao. Iako nisam napravio ništa ozbiljnije u seniorskom nogometu, ako pritom mislimo na veći rang natjecanja kao što su četvrta i više lige, ne mogu reći da mi je žao. Možda nije bilo ni dovoljno vjere, ali općenito gledajući za uspjeh u nogometu o kojemu govorimo mnoge se stvari moraju poklopiti. Potrebno je mnogo odricanja. Isto tako, smatrao sam da, ako već ne mogu biti poznat na svjetskoj razini ili barem igrati u najvećem razredu hrvatskog nogometa, nema se previše smisla trošiti ni u ligama kao što su treća i četvrta, za koje već možemo reći da su poluprofesionalne. Obožavam nogomet od malih nogu i vođen time, odlaskom u seniorski svijet nogometa, potpisao sam za županijskog drugoligaša Graničar iz Šljivoševaca, gdje sam igrao za svoj gušt i uživao igrajući proteklih pet godina – kaže nam Biondić.

U Graničaru je ponosno nosio kapetansku traku, a u odigranih pet sezona bio je izuzetno efikasan, pa je u jednoj sezoni postigao čak 27 pogodaka.

– Nakon raznoraznih varijanti najbolje sam se snašao na poziciji krilnog napadača. U jednoj sezoni zabio sam 27 zgoditaka, ali ni ostale nisu golovima previše zaostajale. O asistencijama neću niti govoriti, zaista ih je puno pa ih i ne brojim – naglašava.

POSLOM U VIROVITICU

Nakon uspješnih pet godina u Šljivoševcima prošlog je ljeta stigao u Viroviticu i u kratkom vremenu prilagodio se životu u najvećem gradu Virovitičko-podravske županije.

– Završio sam srednju poljoprivrednu školu i niz godina obavljao poslove u svojoj struci u svom rodnom mjestu, poznatom izrazito kao poljoprivredni kraj. Ipak, odlučio sam potražiti posao izvan svoje struke, a s obzirom da volim sport, uvijek me privlačio posao u nekoj trgovini sportske opreme pa sam tako poslao zamolbu za posao u sjedište Sportvisiona u Zagrebu i nakon samo nekoliko dana dobio zadovoljavajući odgovor. Bio sam primljen u poslovnici u Virovitici. Spakirao sam stvari i krenuo u nepoznato. Tako je počeo moj život u Virovitici – nastavlja.

Kako kaže, grad mu se svidio “na prvu”, a bitnije od svega je to da su ljudi vrlo pristupačni i da je u kratkom vremenu upoznao prijatelje koji su mu pomogli u prilagodbi.

– Dolaskom u vaš grad ugodno sam se iznenadio. Čiste ulice, uređen centar, predivna fontana i Palača grofa Pejačevića samo su dio onoga što me je odmah privuklo. Nakon nekog vremena upoznao sam i prijatelje s kojima se svakodnevno družim i koji su me u kratkom vremenu upoznali s čarima Virovitičko-podravske županije, odveli me na nekoliko lijepih izletišta i zaista mogu reći da sam prezadovoljan životom ovdje – naglašava Biondić.

POVRATAK U GRANIČAR

Sasvim slučajno upoznao je Nikolu Mesića, stratega Nogometnog kluba Sveti Đurađ, što je rezultiralo “potpisivanjem” za trenutno trećeplasirani klub 2. ŽNL Zapad.

– Bio je to uistinu neobičan susret, moram priznati. Ispijao sam kavu u jednom obližnjem kafiću, čitao Sportske novosti i čuo da netko razgovara o nogometu, a bili su to treneri Nikola Mesić i Elvis Vinak. Spontano sam se ubacio u razgovor i tako je sve počelo – kaže nam kroz smijeh.

Za trenutnu poziciju kluba iz virovitičkog prigradskog naselja zaslužan je velikim dijelom i sam Biondić. U jesenskom dijelu prvenstva uz velik broj asistencija postigao je 11 pogodaka i tako izbio na drugo mjesto ligaških strijelaca. Nažalost po Sveti Đurađ odradio je samo polusezonu, odlučio se vratiti u pomoć Graničaru, klubu iz kojeg je došao.

– Unatoč manjku treninga zbog poslovnih i drugih obaveza, mislim da sam odradio odličan posao u jesenskom dijelu prvenstva. Upisao sam na svoj konto 11 zgoditaka, uz još barem desetak asistencija. Smatram da sam prema Đurađu sve ispoštovao i korektno odradio posao, ali klub iz kojeg sam došao trebao je pomoć, našao se u jednoj nezgodnoj situaciji i odlučio sam proljetni dio sezone odraditi tamo i pomoći bivšim suigračima i prijateljima da se na ligaškoj ljestvici odmaknu što dalje od zone ispadanja – kaže nam ovaj igrač kojeg krase prije svega sjajni driblinzi i “fina lijeva noga”.

Situacija vezana uz pandemiju koronavirusa ne ulijeva nadu u nastavak prvenstva županijskih liga.

– Vidjet ćemo, svi s nestrpljenjem čekamo pozitivne vijesti. Volio bih da se prvenstvo nastavi i da izborimo ostanak u ligi regularnim putem, da maksimalno pomognem klubu koji je i meni pomagao posljednjih pet godina. Zbog svih obaveza malo mi je naporno putovati nedjeljom na utakmice i prevaliti svakog vikenda 180 kilometara. Svaka druga nedjelja mi je radna, tako da sam nekada u velikoj žurbi. Ponovno ću od jeseni igrati nogomet na travnjacima Virovitičko-podravske županije – kaže Biondić, a budući da nije naglasio da ima u planu vratiti se u Sveti Đurađ, jasno je da je otvoren za sve opcije.

Slobodno vrijeme koristi za druženje s prijateljima i upoznavanje svih dijelova Virovitičko-podravske županije.

– Svaki slobodan trenutak provedem s nekoliko dobrih prijatelja, koji su mi uvelike pomogli otkad sam došao u Viroviticu. Klasična druženja uz nogometne priče, tu i tamo koji izlazak, vikendi uglavnom na izletištima od kojih svakako moram istaknuti Virovitičke ribnjake i slatinsku Javoricu. Grad mi se jako svidio i jedva čekam da završi sve ovo vezano uz koronavirus i da život nastavi teći normalnim tijekom – zaključio je I. Biondić.

O NOGOMETNIM UZORIMA I “STAROJ ŠKOLI” NOGOMETA

Omiljen mu je engleski klub Manchester United, čije utakmice neprestano prati od malih nogu, a najdraži igrač, sada već umirovljeni i karizmatični Francuz Eric Cantona. Cantona je jedan od velikana koji su kročili Old Traffordom, legenda Manchester Uniteda, igrač kojemu se i dva desetljeća od umirovljenja navijači klanjaju.

– Bio je jedan od nogometnih romantičara, beskompromisni borac za kojeg predaja nikad nije bila opcija. Odigrao je pet nezaboravnih sezona u dresu Uniteda i osvojio s njima osam trofeja. Fantastičan nogometaš, uživao sam gledajući ga. Ne mogu ne spomenuti i legendarnog trenera Sir Alexa Fergusona. Gledajući današnji United polako gubim volju, neka su druga vremena, nedostaje mi stara škola nogometa i sve vezano uz to – naglašava.

Posebno ističe trenera Zvjezdana Vibovca s kojim je godinama surađivao u šljivoševačkom Graničaru, ali i suigrača Ivana Vnučeca, velikog nogometnog talenta u mlađim danima i jednog od daleko najboljih nogometaša na tamošnjim županijskim travnjacima.

– Zvjezdan Vibovec ima iza sebe bogatu sportsku karijeru. Bio je vratar Belišća, Slavonije iz Požege, Jedinstva iz Donjeg Miholjca, Valpovke, Slatine i Graničara. Vibovec je bio poznat po izvođenju jedanaesteraca, a statistika koju ima mogla bi konkurirati i za Guinnessovu knjigu rekorda. Od 40 prvenstvenih izvedenih penala 39 puta bio je točan. Jedne sezone u Belišću bio je kao vratar najbolji strijelac kluba s devet postignutih pogodaka – ističe Biondić zanimljive podatke omiljenog mu trenera. (www.icv.hr, foto: M. Rođak)