Posjetili smo učiteljice i učenike u produženom boravku: Kad se riješi zadaća, dalje se uči kroz zabavu i igru

Grad Virovitica je i ove školske godine osigurao program produženog boravka u osnovnim školama u kojima je osnivač.

– S obzirom na epidemiološku situaciju ove godine u dnevni boravak idu samo učenici prvih razreda, budući da se više skupina djece ne smije miješati. Trenutno u Osnovnoj školi Ivane Brlić-Mažuranić imamo 25, a u Osnovnoj školi „Vladimir Nazor“ 15 djece u produženom boravku. Grad Virovitica izdvaja oko petsto tisuća kuna za trošak dnevnog boravka, pri čemu je ekonomska cijena dnevnog boravka tisuću kuna, od koje roditelji mjesečno plaćaju četiristo kuna, a Grad šesto kuna po djetetu – istaknuo je Alen Bjelica, pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti grada Virovitice.

Tekst se nastavlja ispod oglasa...

Kako produženi boravak izgleda u praksi, otkrili su nam učiteljice i učenici OŠ Ivane Brlić-Mažuranić i OŠ „Vladimir Nazor“.

Prema riječima učiteljica Ines Viljevac i Sandre Nemet, produženi boravak nastao je prvenstveno kao pomoć roditeljima, s obzirom da se vrijeme završetka škole i radno vrijeme roditelja obično ne poklapaju, pa su roditelji često primorani djecu koja pohađaju niže razrede osnovnih škola ostaviti same u kući po nekoliko sati, odnosno pronaći nekoga da o njima brine za to vrijeme.

ZADAĆA, TOPLI OBROCI, IGRA

– U Osnovnoj školi Ivane Brlić-Mažuranić ovo je druga godina kako su djeca u produženom boravku. Inače, boravak je organiziran u dvije smjene, poslijepodnevnu i prijepodnevnu, no sada zbog korone imamo samo jednu smjenu koja traje do 16.30 sati i održava se samo za prvašiće. U mojem razredu je 13 učenika, a kolegica ih ima 12. Imamo dva razreda kako ne bi došlo do miješanja djece – objašnjava učiteljica Ines Viljevac, istaknuvši kako u boravku učenici imaju razne mogućnosti provođenja vremena. Uz pisanje zadaće tu je i crtanje, igra s prijateljima, ples, pjevanje i slično.

– Produženi boravak uključuje dva obroka dnevno i užinu, pa roditelji znaju da je dijete i po tom pitanju zbrinuto. Kao najveću prednost svakako bih izdvojila to što djeca nisu sama kod kuće, već se umjesto toga u školi socijaliziraju i razvijaju vještine, a usput se i zabavljaju.

Učenici često nakon što roditelji dođu po njih, žele ostati još duže i jedva čekaju sutrašnji dan da se ponovno vrate. Produženi boravak nije obavezan, svaki roditelj ima pravo sam izabrati hoće li njegovo dijete dolaziti ili ne. Zasad imamo dojam da su s boravkom zadovoljni i djeca i roditelji, da im to jako puno znači – ističe I. Viljevac.

I UČITELJ I PRIJATELJ

Zaputili smo se i u Osnovnu školu „Vladimir Nazor“, gdje su nas veselo dočekali učiteljica Sandra Nemet sa svojim učenicima produžene nastave, koji su odmah krenuli u pokazivanje igre koju su sami osmislili, a zove se „Brodolom“. Brod su napravili od predmeta nalik na strunjače, svi su bili posada, a izmjenjivali su se za mjesto kapetana, putujući tako po svijetu. Nakon što su završili s tom igrom, izveli su kratku plesnu priredbu uz „Evolution dance“ koji su gledali na projektoru i oponašali plesne pokrete.

– Inače sam učiteljica razredne nastave, ali ove godine radim u produženom boravku. Najveća prednost ovog načina rada je svakako pomoć roditeljima. Na ovaj način oni znaju da su im djeca dobro zbrinuta, ne moraju se brinuti ni oko zadaće, a niti spremati gablec jer oni ovdje imaju minimalno dva sigurna obroka, uz užinu.

Uvijek im se pročita što je na meniju, da se prilagodimo kako netko ne bi ostao gladan. Primijetila sam da najviše vole kolutiće od lignji, naravno i pizzu, a ugodno sam se iznenadila da vole i variva, primjerice grah ili mahune. Ono što je ovdje specifično je odnos učenika i učiteljice – ispričala nam je Sandra Nemet.

Govoreći o razlici između razredne nastave i produženog boravka kaže kako je u prvom slučaju nužno prenijeti znanje učeniku, a ovdje se ipak treba „spustiti na njihovu razinu“.
– Prije svega morate im biti i prijatelj. Ponekad se dogodi da mi se dijete posebno povjeri i od vas očekuje savjet na toj razini – kaže učiteljica Sandra Nemet.

Mogli smo se uvjeriti kako su svi učenici izrazito kreativni i da se učiteljica jako trudi kako bi svaki dan imali dovoljno za učenje, ali i dovoljno igre. Otkrila nam je kako se igraju „stare“ igre gumi-gumi, mnoštvo društvenih igra, a uz sve to ima i puno plesa i pjesme. Mališani tako osjećaju da im je produženi boravak u školi drugi dom, a roditelji da će im vrijeme provedeno ovdje biti ispunjeno znanjem i zabavom.

 

“NAZORI“ O PRODUŽENOM BORAVKU
Osim zadaće najviše vole pjesmu, ples i druženje

Razgovarali smo s Isom, Emom, Ivanom i Lovrom koji su nam otkrili koliko se dobro zabavljaju u produženom boravku te kako im je njihova učiteljica i psiholog i prijatelj.
– Ovdje obično budem do tri ili četiri sata, ovisno kada mama i tata dođu po mene. Mojim roditeljima je super što sam ovdje, jer bih inače bila sama kod kuće, pa kažu da im je draže što znaju da ovdje crtam, igram se s prijateljima i pišem zadaću. Najviše volim crtati djevojčice, kuće i lijepo cvijeće. Ovdje se sa svima bolje slažem otkako sam, kako kaže učiteljica, prestala biti „tužibaba“ pa mi je sada super – rekla je ponosno Isa.

– Imam sedam i pol godina i u produženom boravku sam od početka školske godine. Učenica sam 1. B razreda i nas petnaest učenika iz 1. B za sada smo jedini koji idemo u produženi boravak. Volim svoje društvo i volim pisati zadaće. Najdraži su mi matematika i informatika, a hrvatski mi je najteži. Kad mi ide čitanje, volim ga više, a kada mi baš i ne ide, onda ga volim manje. Ovdje stalno plešemo i pjevamo, a učiteljica je jako zabavna – rekla je Ema i dodala kako joj je i hrana ovdje ukusna.

Ivan je s nama podijelio kako uz pisanje zadaće voli i igru s kockicama, pa su tako slaganje vojnih pušaka i mačeva njegova omiljena zanimacija u produženom boravku. Osim toga, voli i igru brodoloma.

– Da bih složio pušku, potrebno mi oko sat vremena. Posljednje što sam složio bila je vojna puška. Od predmeta najviše volim matematiku, a najteži predmet nemam jer su mi svi lagani. Idem i na dodatnu nastavu iz matematike, jer kad narastem, želim biti matematičar. Volim biti ovdje, družiti se i zabavljati sa svojim prijateljima – objasnio je Ivan.
– Ovdje se najviše volim igrati s prijateljima i pjevati, pogotovo na stranim jezicima jer ovdje slušamo jako puno pjesama. Svi su mi predmeti jako lagani, matematika i hrvatski su mi najdraži, a crtati baš i ne volim, draže mi je pisanje zadaće – priznao je Lovro.

 

„BRLIĆI“ O PRODUŽENOM BORAVKU
Stoput bolje nego biti sam kod kuće

U učionici produženog boravka prošlog tjedna sve je bilo u znaku pripreme za maškare. Ellie, Lucija, Leo i Pavla ispričali su nam svoje dojmove o boravku te usput pokazali kako izrađuju maske.

– Imam sedam godina i u produženom boravku, osim pisanja zadaće, crtam i bojam. Ovdje mi je super, a najviše se volim družiti sa svojom najboljom prijateljicom Ellie, s kojom uvijek sjedim u istoj klupi i ona mi uvijek najviše nedostaje kad odem kući. Ponekad zadaću napišem pod odmorom, a ponekad ovdje. Odmor nam traje od 10 do 15 minuta pa stignemo napisati i zadaću ili nešto nacrtati – rekla nam je Lucija.

Lucijina najbolja prijateljica Ellie također nam je rekla da uživa u boravku. – Nemam brata ni sestru, uz roditelje imam samo baku. Moji roditelji su sretni što sam ovdje s prijateljima i što ne moram biti sama kod kuće, jer bi mi bilo jako dosadno i osjećala bih se usamljeno. Najlakši predmet mi je matematika, a najteži hrvatski zbog pisanja, ali i njega ću savladati. Ono što najviše volim su bojanke i matematički listići na kojima mogu vježbati. Trenutno izrađujem maskicu sove, bojim je. Naša učiteljica ovdje ima klavir i često nam svira pjesmu „Kad se snjegović otopi na suncu“ uz koju mi onda plešemo i pjevamo i bude nam jako zabavno – rekla je Ellie.

Leo i Pavla također su nam pokazali svoje maske koje izrađuju i oboje su nam rekli kako u boravku najviše vole učiti, pisati zadaću, igrati se s prijateljima, crtati. – Imam mlađu sestru od 5 godina koja je u vrtiću i da nisam ovdje, morao bih biti sam kod kuće. To ne želim, ovdje mi je ljepše i zabavnije. Uživam u pisanju zadaće iz matematike i crtanju – objasnio je Leo, a Pavla je dodala kako i ona ovdje piše zadaću i crta, a najdraže joj je crtati mačke, pse, sirene i princeze.

– Ne mogu se sjetiti što sam zadnje nacrtala jer puno slikam i stalno nešto novo izrađujem. Učiteljica je zadovoljna s mojim crtežima i uvijek ih pohvali kako su lijepi i kako sam kreativna. Jako mi se sviđa ovdje u produženom boravku – dodala je Pavla.

(www.icv.hr, ak)