On nije otišao iz Hrvatske, on se ne boji rada u poljoprivredi i stočarstvu, zasukao je rukave i pokrenuo vlastiti OPG. On je dvadesetjednogodišnji Robert Horvat iz Noskovaca, vlasnik OPG-a Robert Horvat i uzgaja crne slavonske svinje-fajferice.Zemlju, na kojoj osim hrane za svinje uzgaja i ostale kulture, darovao mu je pokojni djed s majčine strane, a u poslu oko hranidbe svinja i prasaca pomaže mu i baka.
– Za vrijeme školovanja čuo sam za tu vrstu svinja, a svidjelo mi se kod njenog uzgoja to što je autohtona pasmina i to što nije toliko zahtjevna kao druge pasmine i to što se njen uzgoj bazira na eko prehrani. Svinje i prasci su vani u ograđenom prostoru na zemlji gdje mogu rovati, slobodno hodati, trčati, a preko ljeta se i kaljužati kako bi se zaštitile od vrućine i insekata. Jedan dio, gdje im dajem hranu iz osobnog eko uzgoja, natkrio sam, kao i dio gdje se mogu skloniti od kiše i drugih vremenskih nepogoda. Meso i mast od crnih svinja su posebni, imaju poseban okus, a neki kažu da imaju i ljekovita svojstva. Te su svinje masnije i jako izdašne za proizvodnju čvaraka, a manji prasci su odlični i za na ražanj. Što se tiče komercijalnog dijela, većinu uzgojenog prodam na kućnom pragu, ljudi koji znaju za kvalitetu te vrste svinje pa dođu i kupe, a dio sam ove godine uspio plasirati na more proizvođačima pršuta.
– Pošto sam od malena uz djeda naučio dosta toga o obradi zemlje, odlučio sam se baviti poljoprivredom, a sada i uzgojem svinja i ne planiram nigdje sa sela. Do sada nisam kroz razne natječaje dobio nikakve poticaje jer sam novi OPG-ovac, nego su mi pomoć bili otac i obitelj. U planu mi je i povećanje proizvodnje poljoprivrednih kultura za što se u budućnosti mislim javljati na natječaje – zaključio je naš razgovor mladi, vrijedni OPG-ovac Robert HorvatBaka Slavica ne može naći riječi hvale za svog unuka.
Ovo je lijep primjer mladog čovjeka koji se odvažio baviti nečim od čega mnogi danas u Hrvatskoj bježe – poljoprivredom i stočarstvom.Inače, crna slavonska svinja je autohtona hrvatska svinja nastala u okolici Osijeka, na imanju Pfaifera u Orlovnjaku krajem 19. stoljeća. Zbog toga je poznata i pod nazivom fajferica. Ovu pasminu karakterizira uzgoj na otvorenom jer vrlo dobro iskorištava siromašna i niskokvalitetna krmiva te se tako njezina hranidba bazira na ispaši i šumskim plodovima uz dohranu sa žitaricama.
