Na Božić dolazi Bog kao dijete u naš svijet. On nije k nama došao kao odrastao čovjek, nego se rađa iz krila žene kao slabo i bespomoćno dijete. Dijete ovisi o pomoći svoje majke i svoga oca. Ono kuša ljubav, naklonost, nježnost. Tako polagano raste. I ti se možeš približiti Bogu jedino kao majka svomu djetetu, oprezno i nježno, pažljivo i s ljubavlju, uvijek iznova meditirajući tajnu ovoga djeteta. Ne smiješ Boga čvrsto zgrabiti da ga dobiješ. Moraš uvijek iznova diveći se zastati i osjetiti tajnu posve drugoga Boga.
Djetetu se ne smijemo približavati glasno, nego tiho. O Bogu ne možeš govoriti glasnim riječima, nego samo nježnim i tiho kao djetetu. Djetetu ne držiš nikakve mudre govore, nego trebaš samo one riječi koje dolaze iz srca. Tako ćeš Boga susresti jedino ako mu otvoriš srce.
Ako Bog kao dijete dolazi u svijet, on nas tada hoće osloboditi naše umišljenosti da uvijek hoćemo biti jaki neovisni. Isus nas opominje da postanemo kao djeca. Inače nećemo ući u kraljevstvo nebesko (usp. Mt 18,3). Djeca se mogu diviti. Ona su otvorena za novo. Hoće učiti, sami istraživati što je život. Ona se drugima ne samo prepuštaju, već i upuštaju. Ona u igri mogu zaboraviti sebe. Mogu se sasvim uživjeti u taj trenutak i ne dopustiti da ih ometaju prisile i očekivanja. Prilaze ljudima otvorena srca, bez skrivenih namjera, bez predrasuda. Vjeruju svojem osjećaju. Čine ono što iznutra osjećaju.
U snu je dijete uvijek slika onoga da u nama raste nešto novo. Ono je ovdje nekrivotvorena i izvorna slika koju je Bog sebi stvorio o nama. Ponekad sumnjamo da na rukama imamo ranjeno dijete ili da dopuštamo da dijete padne. Zaboravljamo ga i puštamo ga da bilo gdje ostane samo. San nas tada hoće opomenuti da prema tome djetetu postupimo brižnije i savjesnije. Naslućujemo tako smo. Ali mi zatim ponovno upadamo u stare uloge i modele. Ranjavamo dijete u sebi. Dijete je u snu i simbol novoga početka. Bog na Božić postavlja novi početak. Smijemo još jednom započeti iznova. Prošlost nas više ne može zadržati od toga da Bog sve u nama preobrazi i obnovi. Tako je papa Leon u božićnoj propovijedi izrazio: Danas mogu započeti iznova, budući e Bog u meni rađa kao dijete. Nikada nije prekasno započeti. Božić te hoće ohrabriti za to da streseš sa sebe breme prošlosti i da se utješen odvažiš na nov početak.
Sretan vam Božić i na dobro vam došlo Isusovo rođenje!
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)