Tema današnje nedjelje jest Božji poziv i poziv na nasljedovanje Isusa Krista. Naglasak je na tome da se pozivi događaju preko ljudi. Ivan Krstitelj sukladno svome poslanju kao preteče, sukladno onome koji se “umanjuje”, šalje ljude, svoje učenike k Isusu, upućuju ih da slušaju Isusa i njega nasljeduju. Odvojiti od sebe svoje učenike i prijatelje, posvjedočiti svoju malenost u usporedbi s Isusom, uputiti ljude k Isusu, poslanje je nas kršćana.
Kako je samo aktualna ova poruka i danas kada se većina ljudi slijepo i odano drže uz učitelje i mudrace ovoga svijeta, a Isusa se i njegovo evanđelje koristi samo kao potvrdu koristoljubivog mentaliteta.
Poruka današnje nedjelje je i u tome da je potrebno susresti Isusa, zatim poći za njim, vidjeti gdje to Isus stanuje, proboraviti s njime, poslušati što on to govori i vidjeti što čini. I kada se to učini, onda valja i ostati s Isusom – jednom zauvijek, postati Isusov suputnik i nasljedovatelj.
I u naše vrijeme nužno je odvojiti se od svojih učitelja i mentora, od svojih poslova i zauzetosti. Za razliku od Petra, koji se dopustio “pogledati od Isusa” većina kršćana i ljudi uopće ne misle da su gledani od Boga, da su dužni vidjeti se u svjetlu Isusova evanđelja, nego žive samo s mišlju kakvi su u očima i pogledu drugih, osobito onih kojima se žele umiliti ili dodvoriti.
Poruka današnje nedjelje je i u tome da poput Andrije pozivamo druge ljude, svoju braću i sestre da ne slijede nas, nego da slijede Isusa, da u Isusu prepoznaju Mesiju – Spasitelja.
I nimalo nevažna poruka očituje se u promjeni imena. Kao što je Simunov dolazak Mesiji promijenio iz temelja njegov život, tako i naša odluka za Isusa ne može ostati površna i prosječna; ne možemo biti kršćani samo imenom i samo za neko vrijeme, nego cjelinom svoga bića, i riječju i djelom, i uvijek. S novim imenom stječe se radikalno novo poslanje.
Na koncu se pitamo: A gdje to Isus danas stanuje? On i danas živi u svojoj riječi, u evanđelju, u proročkim pozivima današnjih preteča i njegovih učenika. On želi boraviti u našim kućama i stanovima, hodati našim ulicama i trgovima, razgovarati po našim tvrtkama i prosvjetnim institucijama. On dolazi svugdje gdje smo mi. On nenametljivo stoji u našoj blizini, među nama je, očekuje da se ne vrtimo oko sebe, nego da krenemo za njim. On i danas očekuje da netko za njega poput Ivana kaže: „Evo jaganjca Božjega!“ ili poput Andrije: „Dođi, našli smo Mesiju!“
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)