„Ja sam istinski trs, a moj je Otac – vinogradar… Ja sam trs, vi loze. Pred nama se otvara čitav novi svijet. U starini su ljudi čeznuli za Božjom blizinom. Imali su svoja svetišta na svetim uzvišicama gdje su samo izabrani mogli nogom kročiti. Bog se ljudima činio udaljenim i nedohvatljivim. U Starom zavjetu susrećemo takav stav. Tako Bog govori Mojsiju: „A ti, doda, moga lica ne možeš vidjeti jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati.“ (Izl 33,20)
„Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.“ Ovog smo proljeća imao prilike orezivati lozu. U prvi mah izgledaju jednako odsječene loze i one koje su ostale na trsu. A razlika je bitna: one prve umiru, one druge žive. Tako i mi: vezani smo istim sokovima s Kristom. Bez njega ne možemo ništa učiniti. Sve je u njemu i po njemu. Zato je upravo to i smisao našega života: Sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem (Fil 3,8-9).
„Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam.“ To je ono. U Bogu smo. I naravno da nam je onda sve moguće. Valja samo povjerovati i radovati se Božjoj snazi i blizini.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)