Ne samo u svakodnevnom životu, već i u Svetome pismu postoji pojam zamke lovačke, a ponekad i zamke ptičarske pri usporedbi duše s pticom.
Doista, zamke Zloga i zlih ljudi koji vrebaju nevine duše uspoređene su s tim slikama lovačkog života i vrebanja žrtava. Takvu zamku su postavili i našem Gospodinu, želeći ga pogubiti i odvesti u propast. Postavili su smrtonosnu zamku njegovoj ljudskosti s ciljem da ga uklone s lica zemlje. Uhvaćen u Maslinskom vrtu u tu smrtonosnu zamku djelovao je lakim plijenom zubima zlobnih ‘lovaca’. Podnio je smrtnu borbu u kojoj je Zli mislio da ga je konačno porazio smrću – svojim najboljim saveznikom. Nisu ni slutili da je umro u nadi i svijesti da su se proročanstva iz psalama odnosila na njega. Božanskom snagom raskinuo je zamku i zajamčio spasenje svima koji u nj vjeruju i ljube ga, te mu zahvalno pjevaju:
Blagoslovljen Gospodin
koji nas ne dade za plijen
zubima njihovim!
Duša je naša poput ptice umakla
iz zamke lovačke:
raskinula se zamka,
a mi umakosmo!
Pomoć je naša
u imenu Gospodina
koji stvori nebo i zemlju (Ps 124).
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)