Osnovna škola u Suhopolju počela je s radom 1953. godine, a osim u Suhopolju imala je i Područnu školu u Pčeliću, gdje je 1961. godine prvi put pred učenike stala i junakinja ove priče, učiteljica Melita Venus, rođ. Fischer (82) iz Suhopolja. Gospođa Melita u mirovini je od 1998. godine, ali ima vrlo dobro pamćenje koje seže još u mlade dane kada je prvi put sjela u školsku klupu, ali i stala za katedru.
Osnovnu školu završila je u Suhopolju, gimnaziju u Virovitici, a kasnije i Pedagošku akademiju u Zagrebu.
-S obzirom da je 1961. godine bila velika potražnja za prosvjetnim djelatnicima, odmah nakon gimnazije dio nas se na prijedlog tadašnjeg ravnatelja OŠ Suhopolje Josipa Fetta zaposlio u područnim školama. Bilo je puno djece i učitelji su morali raditi istovremeno u nekoliko razreda. Samo u Pčeliću bilo je 98 djece, shodno broju žitelja i natalitetu koji je u to doba bio vrlo visok – ispričala nam je umirovljena nastavnica Melita. U školi u Pčeliću radile su ona i kolegica Lela Ljubičić. Trebalo je „dobro potegnuti“ da se sve uklopi i funkcionira.
IZAZOVNO PRVO RADNO ISKUSTVO
-Tu smo stjecale svoje prve učiteljske vještine, iskustvo i upoznavale narav ovog posla koji će nas pratiti tijekom života. U Pčeliću sam radila do 1965. godine, a nakon toga sam se po službenoj dužnosti preselila u Suhopolje i najprije radila godinu dana u vrtiću, a potom u školi u Suhopolju, gdje sam i dočekala mirovinu – prisjetila se.
Godine 1964. vjenčala se sa suprugom Tihomirom Venusom Bajom iz Suhopolja, sada nažalost pokojnim. Poznavali su se još iz školskih klupa, točnije od drugog razreda osnovne škole kada su postali prijatelji i kada se to prijateljstvo nastavilo tijekom osnovne, a potom i srednje škole.
-Sve je išlo k tome da ćemo nastaviti ne samo kao prijatelji, već i kao dečko i cura, a potom i kao supružnici. Tako je i bilo. Bez puno pompe vjenčali smo se 1964. godine, a svatovi su bili upravo u ovoj kući gdje se sada nalazimo, gdje sam rođena i gdje sam odrasla – prisjetila se tih, kao što sama veli, najljepših dana Melita Venus.
I UČITELJI MORAJU UČITI
Iste godine dobili su kćerku Sandu. Puno godina kasnije obradovao ih je unuk Denis (29), programer u Zagrebu i Matej (23), majstor bijele tehnike trenutno na radu u Njemačkoj.
-Kada se rodila Sanda, još sam radila u Pčeliću, a Tihomir je bio zaposlen u suhopoljskoj pošti. Bili su to uistinu lijepi dani, iako je trebalo puno raditi i istovremeno se i školovati. Naime, školsko gradivo se svake godine sve više nadopunjavalo, a dolazili su i novi zakonski propisi. Neki moji kolege i ja imali smo sreću da su profesori s Pedagoške akademije iz Zagreba predavali u virovitičkoj gimnazije pa po novo znanje nismo morali putovati u Zagreb.
Iako su nam zahvaljujući stečenim znanjem i titulom bili otvoreni drugi putevi, ostala sam u Suhopolju jer sam izrazito vezana za ovo mjesto. Nije to samo moja mladost, sjećanja na supruga Tihomira, već su ovdje moji prijatelji, moje društvo, radni kolege i veliki broj učenika kojima sam predavala, a neke od njih rado i dan-danas susrećem na ulicama Suhopolja i Virovitice – kaže Melita.
Retrospektivno za svoj učiteljski rad kaže da je bio lijep, da učenici nisu zadavali učiteljima glavobolju, kao ni kolege i kolegice.
POŠTOVALI PROSVJETNE DJELATNIKE
-I roditelji i djeca tada su puno više poštovali prosvjetne djelatnike, a svi zajedno, roditelji, učitelji i djeca, činili su odličan tim. Živjelo se skromno i pošteno, ali znao se red. Sve to iznjedrilo je ne samo dobre rezultate, nego i međusobnu povezanost učenika i prosvjetnih djelatnika koja traje i danas, a što se lako može iščitati iz naših slučajnih susreta na ulici – sa zadovoljstvom kaže Melita.
Upravo tijekom našeg razgovora došle su i njene umirovljene kolegice, također prosvjetne djelatnice iz Suhopolja Tugomila Reder i Terezija Aleksić, koje skoro svaki dan navrate do Melite. Ovdje se rado sastaju, a često navrate i do Udruge umirovljenika iz Suhopolja, čije su aktivne članice. Za vitalnost u osamdesetima naša sugovornica odala nam je recept: samo zdravlje, vedar duh, optimizam i druženje.
-Tako nećeš ostarjeti ni u osamdesetima. Ako netko treba poduku o tome, mi umirovljenici im stojimo na raspolaganju – s dozom humora zaključuje naša sugovornica.
(www.icv.hr, bs)