U nastavku tema vezanih uz Dane medijske pismenosti, a kojima smo posvetili članke vezane uz digitalni identitet i digitalni otisak, ovaj put donosimo niz korisnih savjeta kako procijeniti treba li što objaviti na Internetu i društvenim mrežama ili je te informacije bolje sačuvati za izravnu komunikaciju, odnosno privatnu sferu.
Naša sugovornica, Martina Nikolić, magistra psihologije iz Centra za nestalu i zlostavljanu djecu Osijek, odnosno Centra za sigurniji internet (CSI), kaže kako je kriterij jednostavan: ako bi vam bio problem da to što želite objaviti postavite na glavni trg ili pozornicu da gledaju prolaznici, tada to – nemojte objaviti!
-Svakako je savjet pripaziti na to da ne objavljujemo intimne fotografije, posebno ne na način da se iz njih može utvrditi da se radi baš o nama. Ponekad također nismo svjesni ni toga da je moguće da naše profile na društvenim mrežama, ako su oni otvoreni ili ako prihvaćamo zahtjeve bez promišljanja mogu gledati i naši poslodavci, nastavnici, kolege. Savjesno objavljivati informacije o sebi nikada nije bilo važnije – upozorava M. Nikolić.
Jedan od razloga je zloupotreba informacija, odnosno podataka, osobito u kontekstu rastuće upotrebe umjetne inteligencije i deepfakea.
-Sadašnjost, a pogotovo budućnost donosi velike izazove upravo zbog umjetne inteligencije i deepfakea. Moguće je da netko izradi fotografije na kojima ćete i vi izgledati nago, i podijeliti ih. Sve je izazovnije detektirati da su napravljene pomoću umjetne inteligencije. Zato se opet vraćamo na početak: što objaviti, a što ne? – ističe naša sugovornica.
ZAŠTO TO OBJAVLJUJEM?
Naglašava kako je jako važno roditeljima posvijestiti da dobro promisle koji sadržaj vezan uz svoju djecu objavljuju javno, odnosno na društvenim mrežama. Osnovna pitanja zahtijevaju odgovor: za koga to objavljujem, može li ta objava u budućnosti osramotiti moje dijete, bismo li htjeli da takvu objavu netko podijeli i o nama i želimo li da digitalni ugled svog djeteta gradimo upravo na takvim objavama…
Rizik koji donosi objava fotografija i drugih informacija vezanih uz dijete odnosi se na ugrožavanje djetetovog prava na privatnost (većina djece u jednom istraživanju izrazila je nezadovoljstvo sadržajem koji su o njima na društvenim mrežama podijelili njihovi roditelji), potencijalno sramoćenje u budućnosti (dijete na kahlici će kasnije gledati njegovi vršnjaci ili potencijalni poslodavci), a tu je i posebno područje zloupotrebe djetetovih fotografija i osobnih podataka koji mogu rezultirati online seksualnim nasiljem ili otmicom.
-Iako sam mišljenja da se sve u životu može popraviti, neka ponašanja nose sa sobom određene okolnosti s kojima ćemo se morati uskladiti. Nekad će to biti lakše, nekad teže. Moguće je da se zbog narušenog digitalnog ugleda izgube poslovi, angažmani, ali osim tog materijalnog dijela, moguće je i da naiđemo na osudu okoline koja se nekada nažalost pretvori u govor mržnje i negativno se odrazi na naše mentalno zdravlje.
Elektroničko nasilje sa sobom može nositi razne posljedice, a do njega često dođe kod narušenog digitalnog ugleda i zato je važno da ga kvalitetno izgradimo – smatra psihologinja.
Period u kojem najviše dolazi do izražaja utjecaj digitalnog ugleda je tinejdžerska dob, viši razredi osnovne škole i osobito srednja škola, kada su djeca i mladi posebno osjetljivi na mišljenje prijatelja, okoline, ali i virtualne zajednice. Životni je to period u kojem su posebno ranjivi, upravo zbog dostupnosti na društvenim mrežama, a što sve više iskorištavaju predatori, stvarajući nove žrtve seksualnog nasilja na internetu.
GOTOVO 70 POSTO SREDNJOŠKOLACA ŠUTI O SEKSUALNOM UZNEMIRAVANJU
Povodom Dana medijske pismenosti, 22. travnja, Centar za sigurniji Internet je u suradnji s partnerom A1 Hrvatska organizirao dva online interaktivna predavanja za učenike diljem Hrvatske, a psihologinja Martina Nikolić kaže kako su ih rezultati i iskustva srednjoškolaca rastužili.
-Na jednom od termina, predviđenom za srednjoškolce, pitali smo ih razgovaraju li s roditeljima o ovoj temi. Rastužuje me da je gotovo 70 posto srednjoškolaca odgovorilo da ne razgovaraju s odraslima o temi online seksualnog uznemiravanja, a kada ih pitamo što misle zašto je tome tako, navode da neki smatraju ove teme vrlo sramotnim, opasnim, neugodnim i privatnim.
Neki su nam učenici odgovorili da je njihov doživljaj da odrasli smatraju da nisu dovoljno stari za razgovor o tim temama, a sve nam to govori da propuštamo pružiti podršku djeci u temama koje su im bitne.
Vrlo ozbiljnim smatram i odgovor koji smo primili, a glasi da žrtva nasilja misli da ju nitko neće razumjeti – upozorava M. Nikolić i poziva roditelje da zajednički pronađu način na koji će doprijeti do djece i ponuditi im podršku, razumijevanje i pomoć u konkretnim, teškim situacijama u kojima se često nalaze sami.
MILIJUNSKI AUDITORIJ
-Kada znamo da djeca žrtve bilo kojih oblika nasilja o svom iskustvu često pričaju tek s većom vremenskom odgodom, u kojoj su pokušali reći nekome o tome što im se događa, ali su procijenili da druga strana to ne može čuti, tada ne treba naglašavati koliko je važno da se svi dodatno usavršavamo u ovom području. Roditeljima su na raspolaganju stručnjaci iz našeg Centra koji su u svakom trenu spremni ponuditi suradnju i pomoć – rekla je.
Nakon srednje škole, digitalni ugled važan je i u odrasloj dobi. Naš digitalni identitet i otiske prate često ne samo prijatelji, kolege i drugi zainteresirani, već i poslodavci, konkurencija i puno zainteresiranih strana (o čemu će biti riječi u slijedećem nastavku), a kojima uz pomoć par klikova odajemo i više nego što mislimo.
Stvoriti dobar digitalni ugled znači vratiti se na početak i prije nego stisnemo “objavi” promisliti: Zašto to dijelim i postoji li netko na ovom planetu tko ne bi trebao vidjeti ovu objavu o meni, mom djetetu, kolegi ili prijatelju?
Ako nismo sigurni u odgovore – neka ta informacija radije ostane u galeriji, bilješci, papiru na stolu, a ne kao objava koja će otići auditoriju od nekoliko milijuna promatrača.
(www.icv.hr, mlo, foto: ilustracija, ustupljena fotografija, Canva)