Nacionalni dan hitne medicinske službe, uz Zavod za hitnu medicinu VPŽ prilika je za pohvaliti jednako važnu kariku hitne pomoći pacijentima svih 365 dana u godini, a to je Odjel za Objedinjeni hitni bolnički prijam (OHBP) u Općoj bolnici Virovitica.
Budući da je riječ o ustanovi koja nikada ne odbija pacijenta i koja je za sve vrste medicinskih intervencija otvorena 24 sata dnevno, samo prošlog mjeseca pomoć je ondje zatražilo i dobilo čak 2100 pacijenata, dok na godišnjoj razini zbog bolova, krvarenja, ozljeda, srčanog ili moždanog udara i drugih stanja pomoć ondje potraži i dobije njih između 22 i 23 tisuće. Prošli mjesec zabilježili su i najveći broj dolazaka u jednom danu – u odnosu na uobičajenih 90, u 24 sata pomogli su zbrinuti 101 pacijenta.
Podatci govore kako čak 70 posto dolazaka u OHBP, sudeći po trijažnom postupku, ne pripada skupini hitnih stanja, kao i to da će bolničko liječenje nastaviti tek svaki peti pacijent. Uz bolove, ozljede, potrebe za lijekovima, samo 30 posto dolazaka čini najhitniju skupinu pacijenata, poput onih sa srčanim ili moždanim udarom, kao i politraumama (stanje koje obuhvaća više organskih sustava, op.a.).
– Broj hospitaliziranih nam se mijenja kroz godine i danas se kreće između 17 i 23 posto, odnosno, možemo reći kako će svaki peti pacijent koji je zaprimljen u OHBP biti hospitaliziran, dok će četiri od pet njih nastaviti svoje liječenje kroz ambulantu ili kod svog liječnika obiteljske medicine. Mi medicinsku pomoć pružamo svakom pacijentu, svjesni da je po pomoć došao zabrinut, uplašen ili u bolovima te da je naša dužnost osigurati mu brzu, sigurnu i kvalitetnu medicinsku uslugu – ističe dr. Miša Benjek, spec. hitne medicine, voditelj OHBP-a i zamjenik ravnatelja OB Virovitica.
Marija LovrencNjegov tim „svoj dan“ odradio je pomažući pacijentima, uz čestitku Lidije Knapić, pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo, a koja je naglasila važnost brze, profesionalne, a opet pristupačne, tople ljudske pomoći pacijentima u specifičnim, a ponekad i iznimno stresnim situacijama.
Ovo je specifično radilište i unutar same medicinske struke, a koje zbog dinamike, obveze brzog donošenja teških i važnih odluka ne privlači jednak broj mladih medicinara kao neki drugi odjeli.
Dr. Miša Benjek ističe kako na OHBP-u trenutno radi 28 djelatnika. U sklopu hitne službe rade tri dežurna liječnika i pet medicinskih sestara/tehničara.
-Dežurstvo liječnika počinje u 15 sati, nakon redovnog radnog vremena od 7 do 15 sati. Sestre i tehničari raspoređeni su na različita radilišta: trijažu, ambulantu za ne hitne pacijente, malu kiruršku salu, pratnju pacijenata pri transferu na bolničke odjele te prostor reanimacije i opservacije, gdje se zbrinjavaju najhitniji pacijenti. Kadrovski smo u deficitu, interes liječnika za specijalizaciju hitne medicine je jako mali, zbog čega odjeli funkcioniraju na liječnicima specijalizantima koji su iz drugih grana medicine; najčešće iz internističke djelatnosti, kirurške, neurologije i drugi, kao i na tzv. liječnicima sekundarcima, koji su nakon završenog Medicinskog fakulteta u fazi čekanja na specijalizaciju – ističe dr. Benjek.
Odjel se kadrovski osnažuje s dva medicinska tehničara koji pohađaju specijalizaciju hitne medicine i koji će, kada im specijalizacija završi, osigurati još kvalitetniju medicinsku zaštitu.
Marija LovrencOHBP je opremljen svom potrebnom opremom, ali i lijekovima, a uskoro se očekuje uvođenje centralnog monitoringa koji će omogućiti da se svih osam pacijenata koji su priključeni na monitore, a nalaze se u različitim ambulantama ili prostorima Odjela, može pratiti na jednom mjestu, najavio je dr. Benjek. Ujedno, pohvalio je značaj hitne helikopterske službe koja je pokrenuta lani na našem području, a koja se pokazala nezamjenjivom u situacijama poput srčanog ili moždanog udara, kao i višestrukih ozljeda.
ORGANIZIRANI TIM
– Mi smo orijentirani i gravitiramo prema Kliničko-bolničkom centru Osijek, s kojim smo i funkcionalno integrirani, a hitna helikopterska služba, koja po pozivu iz Osijeka dolazi u vremenu od 22 minute značajno je poboljšala ishode liječenja, osobito u slučajevima srčanog i moždanog udara kao i politraume – ističe dr. Benjek.
Da je na hitnoj svaki dan drugačiji, nepredvidiv, ističe Danica Husnjak Šalić, glavna sestra Odjela i mnogima poznato lice koje su gledali nad svojom posteljom kada su u virovitičkoj bolnici zatražili hitnu medicinsku pomoć.
Ova za pacijente smirena, a u sebi energična medicinska sestra kaže da broji 46 godina radnog staža, a iako bi već za koji dan, u svibnju, mogla u mirovinu, odlučila je ostati i pomagati pacijentima. S 29 godina staža u kirurškoj intenzivnoj ambulanti, a od 2008. godine na OHBP-u, Danica je puno toga prošla u karijeri pomaganja drugima i želi to iskustvo nastaviti dijeliti sa svima kojima je potrebna medicinska usluga i topla ljudska riječ.
-Navikla sam na adrenalin i brzo donošenje odluka, osobito u kontekstu činjenice da dnevno imamo između 70 i 80 pacijenata i da nikada ne znamo što nas čeka u smjeni. Naš tim temelji se na snažnoj međusobnoj suradnji i brzoj prilagodbi, a iako pacijentima zacijelo ponekad izgleda kao da je sve u nekom kaosu, zapravo je uvijek riječ o uigranoj ekipi u kojoj svatko točno zna svoju ulogu. Upravo smo to kroz godine i gradili – od početnih pet članova do današnjih 28, stvorili smo tim koji brzo reagira, bez nesporazuma i s jasnim ciljevima, neovisno je li riječ o situacijama poput masovnih nesreća ili reanimacija.
Marija LovrencZahvaljujući toj uigranosti, možemo pacijentima u najkraćem mogućem roku pružiti kvalitetnu i stručnu skrb. Naš posao je raznolik i dinamičan – svakodnevno se susrećemo s dječjim traumama, starijim i nemoćnim osobama, kardiološkim slučajevima, prometnim nesrećama, psihijatrijskim pacijentima i mnogim drugim izazovima, a iako nam svaki dan donosi nešto novo i zahtjevno, upravo nas to drži povezanima i motiviranima da budemo još bolji – iz bogatog iskustva kaže sestra Danica Husnjak Šalić.
Ovo zvanje zahtijeva mnogo više od medicinskog znanja, brze reakcije i donošenja teških odluka u kratkom vremenu. Potrebni su i strpljenje, empatija, dobra komunikacija te sposobnost pružanja podrške pacijentima u nekim od najtežih trenutaka njihova života.
-Unatoč svemu, ljubav prema ovom pozivu kod mene nije jenjala. Zato umjesto odlaska u mirovinu, biram ostati na Odjelu, uz tim kojem vjerujem i pacijente kojima želim nastaviti pomagati, sve dok god budem mogla – zaključuje.
SVRHA U POMAGANJU DRUGIMA
Iz gotovo pet desetljeća bogatog profesionalnog iskustva odlučila je izdvojiti jednu situaciju koja će, vjerujemo, mnogima također biti posebna. Naime, u jednom slučaju, u kojem su nakon prometne nesreće, dovezeni i roditelji i mala djeca na Odjel, nitko nije mogao ostati s djecom koja nisu bila ozlijeđena, već su samo trebala čekati roditelje da završe detaljnu dijagnostičku obradu.
-Bila je riječ o maloj djeci, a kao što smo svi mi kao tim reagirali, da pomognemo roditeljima, tako su se i naši pacijenti u čekaonici pregrupirali i uskočili, baš kao rođeni roditelji ili bake i djedovi, primili su dječicu u naručje, pričali im, tješili ih, dok se roditelji nisu vratili. To je jedna slika koju ću pamtiti cijeli život – zaključuje sestra Danica.
Jedan onih koji je svoje mjesto našao upravo u „hitnjacima“ je Mateo Kroupa, prvostupnik sestrinstva i specijalizant treće generacije prvostupnika u djelatnosti hitne medicine. Već šest godina radi u službi u kojoj ima mogućnost, kako sam kaže, svakodnevno činiti razliku, brzo reagirati i pomagati pacijentu u životno ugružavajućoj situaciji.
Marija Lovrenc-Dinamičnost posla i osjećaj odgovornosti dodatno me motivira, a samim time me i motivira za daljnje unaprjeđenje. Uloga medicinskog tehničara, odnosno sestre ovdje je višestruka; od same trijaže pacijenta, pružanja prve pomoći, preko asistiranja liječnicima do samostalnog provođenja hitnih intervencija prema razrađenim protokolima.
Smatram da nam su nam komunikacijske vještine najbitnije u samom procesu rada te da nam je tim apsolutno ključan. U hitnoj medicini svaki član tima mora znati svoju ulogu, ali i biti spreman pomoći drugima.
Važno je brzo procijeniti stanje pacijenta, pravilno reagirati i osigurati kontinuiranu skrb, ali pritom zadržati i ljudskost, razumijevanje i empatiju – smatra Mateo Kroupa.
Upisao je diplomski studij na Veleučilištu u Bjelovaru i prva je generacija koja prolazi specijalizaciju prvostupnika sestrinstva u djelatnosti hitne medicine.
-Tijekom specijalizacije glavni mentor u KBC Osijek nam je doc.dr.sc. Vedrana Makarović, dr. med. spec. interne medicine, subspec. kardiologije, dok nam je mentor u OB Virovitica Miša Benjek, dr.med. spec. hitne medicine. Ovom specijalizacijom dobit ćemo još novih kompetencija, kao i novih 16 lijekova koje ćemo samostalno moći primjenjivati, uz određenu dijagnozu te druge novine kojima ćemo moći još brže i kvalitetnije pomagati pacijentima – smatra Mateo Kroupa.
Iako je rad u hitnoj službi izuzetno stresan i zahtjevan te ga mnogi ne mogu obavljati cijeli radni vijek, Mateo je u tom poslu pronašao svoj životni poziv. Unatoč svakodnevnom suočavanju s odgovornošću, izazovima i teškim situacijama, pa i onima kada pacijent, nažalost, stigne prekasno, kaže kako vjeruje da će ostati dosljedan svojoj odluci, zašto se i nastavlja educirati i usavršavati.
Od svih mogućnosti koje život nudi, on je tako, poput drugih “hitnjaka”, izabrao pomagati ljudima, osobito onda kada je najteže.
(icv.hr, mlo)
