Mladi su danas nažalost previše zaokupljeni tehnologijom, sve njihove misli usmjerene su na mobitele, električne romobile i neki virtualni svijet koji im je nametnut. I onda, kad pomisliš da tome više nema spasa, pojave se mladi ljudi u čijim očima vidiš, a u svakoj rečenici osjetiš ljubav prema prirodi, prema sportu, trčanju i čistom zraku,…, i shvatiš da ipak ima nade, da drugačiji put itekako postoji. 
Jedna od takvih mladih osoba je 17-godišnja Ivna Maričić iz Orahovice, djevojka koja ne poznaje strah, veliki borac i još veći optimist. Ivna se, naime, bavi jedim rijetkim sportom u Hrvatskoj, ali iznimno zahtjevnim i napornim – triatlonom koji kombinira plivanje, trčanje i vožnju bicikla. I  u njemu je izvrsna. 

Trči, pliva, vozi bicikl i sve to s ogromnim osmijehom na licu da ju je zapravo užitak gledati, a kada govori o svemu čime se bavi i kako gleda na zdravi svijet oko sebe, poželiš je samo slušati. U svijet sporta Ivna je ušla sa sedam godina kada je zaigrala tenis uz bratića. No, ubrzo se sve okrenulo osnivanjem Plivačkog kluba u Orahovici. 

– Odmalena sam htjela trenirati tenis, ali kada je u Orahovicu došao trener Nikola Borić i osnovao Plivački klub, odlučila sam se za plivanje jer sam imala astmu i željela sam ojačati pluća. Kao i svako dijete, ušla sam u sport zbog igre i zabave, ali ubrzo sam se počela isticati. Vrlo brzo sam iz svoje dobne skupine prešla u starije grupe. Trenirala sam šest do sedam puta tjedno i nikada mi nije bio problem ići na trening. Jedva sam čekala da mogu ići plivati. Jedino mi je ponekad bilo žao što se nisam mogla uvijek igrati s prijateljima jer sam morala na trening – prisjetila se Ivna svojih početaka i naglasila kako joj je Plivački klub Orahovica posebno ostao u srcu jer je ondje, kao vrlo mala, naučila puno – ne samo o sportu, već i o životu. 

S devet godina počela se baviti trčanjem.

– Trčala sam tri puta tjedno u Školi trčanja Orahovica. Budući da sam trenirala trčanje i plivanje, počela sam se baviti akvatlonom. Dvije godine nastupala sam za Triatlon klub Svibir Zagreb. Nažalost, iduće godine se Plivački klub u Orahovici ugasio. To me jako pogodilo jer sam voljela svoj klub i razmišljala sam čak da prestanem trenirati – kaže Ivna.
Ipak, bez obzira na gašenje kluba, zbog sreće koju je nosila u sebi zahvaljujući klubu nastavila je s trčanjem i natjecanjima.

fotoTri-Tim Osijek

Na jednoj trkačkoj utrci u Osijeku prišao joj je trener Aleksandar Tompa i predložio treniranje triatlona za njegov klub Tri-Tim Osijek.

– Dao mi je pola godine da razmislim o ponudi. Idućeg proljeća trener mi je počeo slati planove treninga. Kako nisam imala bicikl, triatlon klub iz Pule posudio mi je bicikl na godinu dana. Te godine sam odradila prvu utrku i zaljubila se u taj sport. Plivanje sam trenirala u Orahovačkom jezeru, trčala sam sama, a kada bih vozila bicikl, tata me pratio na motoru. Tijekom zime vikendima sam išla plivati u Osijek. Iako sam imala gotovo nikakve uvjete za trening, to me nije sprječavalo da nastavim dalje i dam sve od sebe – kaže Ivna.

Sudjelovala je na brojnim utrkama – od državnih prvenstava do međunarodnih natjecanja – i osvajala odličja. Upisala je srednju školu za farmaceutskog tehničara u Bjelovaru te nastavila s treninzima unatoč svim promjenama i izazovima.

– U početku mi je bilo teško, ali s vremenom sam se navikla i na grad i na školu. Sve ovo ne bi bilo moguće bez velike podrške mojih roditelja Slađane i Marija te trenera Aleksandra Tompe. Poseban je osjećaj kada znaš da uz sebe imaš divne ljude koji su uvijek tu za tebe, to daje poseban motiv i još veću snagu za dalje – ističe Ivna.

U posljednje četiri godine nanizala je doista impresivne rezultate, a sama voli istaknuti 2023. godinu i osvajanje drugog mjesta u Trogiru u 1. kolu Hrvatske triatlon lige za kadetkinje, drugo mjesto u 2. kolu na otoku Rabu, drugo mjesto na Prvenstvu Hrvatske u akvatlonu te nastup na velikom finalu Hrvatske triatlon lige u Zagrebu te potom osvajanje trećeg mjesta na Državnom prvenstvu u triatlonu u Zagrebu u uzrastu kadetkinja. Godine 2024. predstavljala je Hrvatski triatlon savez u austrijskom Walseeu i od ukupno 29 sudionica u kadetskom uzrastu osvojila odlično jedanaesto mjesto. Također, završila je treća u ukupnom poretku Hrvatske triatlon lige za mlađe juniorke. Ove godine, do sada, ova sjajna sportašica osvojila je treće mjesto na Prvenstvu Hrvatske za mlađe juniorke u sprint duatlonu te treće mjesto u 3. kolu Hrvatske triatlon lige za mlađe juniorke održanom u Slavonskom Brodu.

Rezultati su to kakve u povijesti Orahovice, pa i šire, nitko nije ostvario u ovim sportovima. Ivna poručuje da nikada ne treba odustajati – bez obzira na probleme s kojima se svi susrećemo.

– Mogla sam odustati kada se ugasio klub u Orahovici, ali nisam, nastavila sam. Trenirala sam i postizala jednako dobre rezultate kao i natjecatelji koji su imali sve – i bazen i ekipu. Mogla sam odustati kad sam upisala srednju školu, kao i većina djevojaka i mojih poznanica, ali opet nisam, nego sam nastavila još dalje, jače i više. Razlog tomu je prije svega što volim ovo čime se bavim, uživam u svakoj sekundi u vodi, na biciklu ili trčeći, to mi je duševna hrana i način opuštanja – kaže.

fotoVladimir Grgurić

Ivna Maričić je djevojka koja zrači optimizmom, djevojka koja može svaku mladu osobu naučiti zdravom, ispravnom, poštenom i odgovornom životu, životu mlade djevojke koja iznad svega poštuje i voli obitelj, a sa samo 17 godina ima jasan cilj životnog uspjeha. Ima i jednostavnu, ali snažnu poruku za sve mlade, posebno u malim sredinama.

– Danas se djeca i mladi premalo bave sportom ili bilo kakvom fizičkom aktivnošću. Brzo odustaju ako odmah ne vide rezultate. Mene su moji roditelji naučili da bez obzira koliko ponekad bilo teško, ne treba odustati. Željela bih da djeca što više budu u sportu i zbog sebe i zbog zdravlja, da si daju sat vremena u danu u kojem mogu zaboraviti na sve svoje probleme i uživati u kretanju na bilo koji način. To pomaže i čini čuda i fizički i psihički, vjerujte sve je lakše uz puno kretanja – zaključila je Ivna.

(icv.hr, vg, foto: V. Grgurić, Tri-Tim Osijek, Triatlon klub Mazator, Privatni arhiv)