U četvrtak, 19. lipnja, u kapelici svetog Nikole Tavelića u virovitičkom prigradskom naselju Podgorje, obnovom bračnih zavjeta, Franjo i Katarina Hećimović obilježili su 60 godina svog braka. Obred je, u nazočnosti djece, unuka i praunuka, prevodio domicilni župnik velečasni Robert Medved.
Nakon obreda obnavljanja bračnih zavjeta i čestitki svih nazočnih, slijedila je zajednička svečana večera sa stotinjak uzvanika u društvenom domu u Podgorju.
-Oboje smo živjeli u Podgorju. Franjo je bio prijatelj s mojim bratom i često je dolazio kod nas. Tako smo se upoznali i počeli zajedno izlaziti – o upoznavanju s budućim suprugom rekla nam je Katarina Hećimović.
Nakon nepune godine mlađahni par Franjo Hećimović i Katarina Zahanek 1965. godine odlučio se vjenčali. Ubrzo su im se rodili sinovi Miroslav i Manuel.
-Živjelo se dosta teško te smo odlučili otići na rad u Austriju. Prvo je otišla supruga, a nakon šest mjeseci i sam krenuo “trbuhom za kruhom”, gdje smo više od 11 godina živjeli i radili na obali Bodenskog jezera – pojasnio nam je Franjo.
Sinovi su prvo ostali u Hrvatskoj, da bi se kasnije doselili roditeljima u Austriji, gdje su završili prvih nekoliko razreda osnovne škole.
-Povratkom u Hrvatsku 1978. godine ja sam se zaposlila u Virovitičanki, dok se suprug vratio raditi u Rapid gdje je radio prije odlaska u Austriju. Oboje smo tu zaslužili i mirovine – kazala je Katarina.
Sinovi su nakon završene škole počeli raditi u Virovitici, međutim gospodarska kriza i velika inflacija krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća nagnala ih je da se i oni zapute u Austriju gdje i danas rade i žive.
Franjo i Katarina danas, uz sinove Miroslava i Manuela, imaju troje unučadi – Kristinu, Davida i Katarinu te dvoje praunučadi – Marona i Laru.
Iako su fizički odvojeni, obitelj je gotovo u svakodnevnoj vezi, a djeca i unuci koriste svaku priliku da posjete svoje roditelje, odnosno baku i djeda u Podgorju.
Franjo Hećimović nekoliko mjeseci radio je na organizaciji ove proslave.
-Ovo nam je bila jedinstvena prilika da okupimo svu rodbinu i prijatelje. Nešto prije ove proslave supruga Katarina napunila je 80. godina, tako da smo sada objedinili dvije proslave suprugin rođendan i godišnjicu braka. Većinom sam se sam pobrinuo da sve bude u redu, da se svi odlično pogoste i zabave. Nisam želio da nam dođu svirci s razglasom, već kao što je bilo i na našoj svadbi: tamburaši i harmonika – ponosno nam je rekao Franjo Hećimović.
Na kraju svečane večere uslijedilo je rezanje svadbene torte i poljubac mladenaca. Svoju vitalnost potvrđuje i to što je, iako u 82. godini života, i dalje aktivni vozač.
-Osjećam se sposobnim da bi se mogao odvesti do svojim sinova u Austriji. Ipak posljednji put kada smo im išli u posjetu, zbog sigurnosti, putovali smo vlakom – objasnio je Franjo
Stjepan i Kata provode miran umirovljenički život, pomalo se brinući o svojoj okućnici.
-Naravno, kao i u drugim brakovima, ponekad se dogodi da nismo suglasni oko nekih stvari, ali većinom se slažemo. Ne bi živjeli toliko dugo zajedno da nije tako. Supruga je invalid te sam joj oslonac u svakodnevnom životu. Neki ne bi prihvatili tu obvezu, ali ja nisam takav čovjek. Da je malo više zdravlja bilo bio bolje iako smo i ovako sretni – zaključio je Franjo Hećimović.
(icv.hr, mš)