Naš paraolimpijac, Slatinčanin Marijan Presečan vratio se iz Tokija s Paraolimpijskih igara gdje se u disciplini bacanja kugle kategorije F 53 plasirao na 6. mjesto. Nakon Rio De Janeira, gdje se u istoj disciplini plasirao na 9. mjesto, na ovim igrama Marijan je ostvario napredak od tri mjesta, ali nije zadovoljan tim rezultatom.
Bez obzira na ovaj još jedan veliki uspjeh ovog sjajnog slatinskog sportaša, višestrukog prvaka države, osvajača najsjajnijih odličja s brojnih svjetskih natjecanja, ipak je nakon Tokija, kako je i sam iskreno priznao, ostao žal. Kako je doživio Japan u usporedbi s Brazilom Presečan u nekoliko rečenica nam je sažeo svoje dojmove…
– U Japanu je sve bilo nekako ”preorganizirano”, čak do te mjere da se stvorio jedan svojevrsni kaos. Ogroman broj ljudi sudjelovao je u volonterskim aktivnostima. Taj pokušaj domaćina da sve bude ”kao po špagi” doveo je do toga da se stalno čekalo… Priča iz Brazila bila je potpuno oprečna. Tamo se sve rješavalo u hodu i to potpuno ležerno i opušteno.
Što se tiče samog smještaja, korona je uvjetovala da se iz Olimpijskog sela nije moglo nikuda.
– Da, svaki izlaz, odnosno napuštanje sela bilo je strogo zabranjeno. Život u selu sveo se na relaciju selo-trening i selo-stadion. Prije početka igara postojali su signali i informacije da će nam biti omogućen barem odlazak na ostala sportska natjecanja kako bi se međusobno bodrili, no na našu žalost nije bilo ništa od toga. Boravak u tih 7-8 dana u Tokiju ostat će mi najviše upamćen po strašnoj vrućini i ogromnoj vlazi u zraku. Sam smještaj, prilagođene sobe, restorani, teretane, bili su vrhunski, no spomenuta vrućina u kombinaciji sa obaveznim cjelodnevnim nošenjem zaštitne maske gdje god pošli učinili su nam život u selu neopisivo teškim.
Vrijeme u spomenutim uvjetima brže je i lakše prolazilo uz svakodnevna duženja s kolegama iz reprezentacije, a onda je stiglo nedjeljno jutro i finale kugle za koje se Presečan pripremao praktički od Rija.
– Nezadovoljan sam i to nimalo ne krijem. Jednostavno to nisam bio pravi ja. Još uvijek vrtim priču i pokušavam saznati razloge zašto je došlo do toga. Odmah od prve serije osjetio sam da nemam energije. Rezultati na pokaznim posljednjim treninzima bili su i više nego zadovoljavajući. Spomenuta vrućina, ”jet lag” ili nešto treće, jednostavno ne znam što mi se dogodilo. S obzirom kako sam se osjećao i kako sam bacao, još sam na koncu i bio zadovoljan s postignutim rezultatom, mada će ostati ta žal s obzirom da znam da vrijedim puno više.
Bez obzira što se sada sprema dobro odmoriti nakon svih napora i truda kojeg je uložio pripremajući se za ove igre, Marijan će uskoro nastaviti tamo gdje je stao.
– U Tokiju definitivno nisam odradio to što sam imao u planu. Inače, ova godina bila je i više nego odlična. Trener Anto Pavković povukao me do fantastičnih rezultata i hvala mu na tome. Uskoro zajedno krećemo u novu misiju zvanu Paraolimpijske igre u Parizu i to još žešće i jače. Motiva mi ne nedostaje i uvjeren sam da ću tamo ostvariti ono što sam propustio u Tokiju.
Marijan se zahvalio svima koji su mu pomogli u pripremama, a to su, između ostalih, Grad Slatina i Virovitičko-podravska županija. (ADF, DJ; Foto: privatni arhiv)