Relativno visoke temperature zraka koje su zabilježene tijekom kraja prošle i s početkom ove godine nisu razočarale samo ljubitelje zimskih radosti koji vole zimu sa snijegom. Sa zebnjom na to gledaju i poljoprivrednici, jer izostanak snježnog pokrova koji štiti tlo od prejakog hlađenja i u konačnici smrzavanja biljaka, moglo bi im zadati znatne glavobolje. Još jedna kategorija koja nije zadovoljna blagom zimom su i proizvođači suhomesnatih proizvoda, a izvjestan dio njih konstatirao je da bi takvo vrijeme moglo pokvariti meso.
Iz tog razloga posjetili smo umirovljenog hrvatskog branitelja s dopunskim poslom vodoinstalatera Petra Duvnjaka iz Suhopolja. Petar, vlasnik OPG Duvnjak iz Suhopolja, poznat je i kao ljubitelj suhomesnatih proizvoda, osobito pršuta, što nije ni čudo jer njegovi korijeni sežu iz Dalmatinske zagore.
– Sušenjem mesa bavim se već duže vremena. Nekada sam držao i svinje, no zbog loše poljoprivredne politike sada mi se to ne isplati. Imam nekoliko krmača što mi je dovoljno da se nastavim baviti ovim što volim, a to je sušenje mesa – rekao nam je Petar, kojeg je kao i druge proizvođače suhomesnatih proizvoda blaga zima natjerala na razmišljanje.
– I nije toliko problem u temperaturama zraka koje slobodno mogu ići do 7 Celzijevih stupnjeva, nego izostanak hladnog i suhog vjetra. Istina je i da relativno visoke temperature zraka ne idu na ruke proizvođačima jer se treba biti oprezan s loženjem radi dima u pušnici. Sve u svemu, puno je kompliciranije nego kako je bilo onih dana kada su zimski dani obilovali niskim temperaturama i hladnim suhim zrakom za vjetrenje mesa – zaključio je Petar, napomenuvši da takvo vrijeme za sada nije imalo utjecaj na pršut, ali djelomično se vidi na kobasicama.
– Nisu se pokvarile, ali su mjestimično popucale, što mi se nikad do sada nije dogodilo. Vjerujem da je to upravo zbog izostanka hladnog i suhog zraka u podrumu gdje vjetrim meso. Zrak vani je prezasićen vlagom, što je samo po sebi loše za vjetrenje. Prisiljeni smo zbog toga dobro razmišljati gdje je najveće strujanje svježeg zraka i češće kontrolirati meso. U podrumu na vjetrenju imam oko 16 pršuta i isto toliko pari kobasica, a u pušnici se trenutno dime uglavnom šunke i slanina. Nakon dimljenja, selim sve to u podrum, a šunke će tamo biti onoliko vremena koliko je potrebno da postanu pršut. Po meni je šunka dimljeni, kuhani ili sušeni svinjski but, a pršut soljen, tlačen, na zraku sušen svinjski but. Ja proizvodim pršut. Osobno mi je draži, a također i mojim prijateljima. Neka temperature zraka ne budu veće i ponekad neka zapuše sjeverac, neću brinuti oko mojih specijaliteta – zaključio je naš sugovornik Petar Duvnjak.
(www.icv.hr, bs, foto: B. Sokele)