Ljudski život sliči prostranome polju na kojemu posijano sjemenje donosi svoj urod. Ali od ploda na polju do jestivoga zrna od kojega nastaje kruh proces je još uvijek dug.
Konačno razabiranje i odvajanje dobroga zrnja od natruha pljeve događa se na gumnu, kroz vršaj i vijanja. Zato je ljudsko srce svojevrsno gumno na kojem se vrši odvajanje dobroga, jestivog ploda od svih štetnih natruha koje onečišćuju život i čine ga nejestivim.
A željno neprolaznog života i vječnoga spasenja, srce će onda protresti i dobro provijati svaku misao i riječ, želju i nakanu, da ostane samo dobro i jestivo zrnje koje život hrani i izgrađuje.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)