Dragutin Minauf (64), medicinski tehničar iz Slatine kojeg mnogi poznaju iz struke, budući da radi u Poliklinici Nedić, u sebi nosi trag još jednog života – mlade, 19 -godišnje djevojke čiji je bubreg i gušteraču transplantacijom dobio prije 16 godina.
Mlada donorica tako mu je poklonila dvostruki početak – život bez aparata za dijalizu, ali i inzulina, koji si je davao punih 38 godina.
Dragutin je odlučio svoje iskustvo podijeliti s javnosti u povodu Svjetskog dana bubrega, kako bi ukazao na potrebu redovnih kontrola krvi, u smislu ranog otkrivanja bolesti vezanih uz ovaj organ, ali i ohrabrio sve one koji su na listama čekanja za organ, da se ne obeshrabre, već da ustraju u čekanju. Ujedno, naglašava neizmjernu važnost donorstva koje je transplantiranima doslovno nova prilika za život.
S 10 GODINA OBOLIO OD DIJABETESA
– Dijabetičar sam od svoje desete godine. Punih 38 godina bio sam na inzulinu. Bubrezi su mi otkazali 2006. godine i dvije godine bio sam na dijalizi u Općoj bolnici Virovitica. Cijelo to vrijeme imao sam samo jedan cilj, jedan san, jednu životnu misiju – transplantaciju. Ostvario se: zvali su me iz KB Merkur, da postoji donor koji je kompatibilan za moje stanje. Zbog dijabetesa ni gušterača nije više imala svoju funkciju, pa sam s 48 godina transplantiran na bubreg i gušteraču.
Rekli su mi da mi je život spasila mlada djevojka. U mojim očima ona je i danas dijete. Imala je samo 19 godina. Zahvaljujući tome što su njeni organi bili mladi, postojala je velika mogućnost da ih moje tijelo lakše prihvati. Tako je i bilo. U kolovozu ove godine bit će punih 16 godina kako sam transplantiran, kako sve funkcionira, svi su mi nalazi u redu – priča nam D. Minauf.
Kada govori o svojoj donorici, za koju zna samo da je bila devetnaestogodišnja djevojka, zastane, glas mu zadrhti. Isto je kada priča o supruzi. Dvije su to ženske osobe zbog kojih je danas živ, kaže, i nema riječi kojima bi im zahvalio za sve što su učinile za njegov život.
KUHANO, KRETANJE I REDOVNE KONTROLE
-Organi te djevojke su mi pružili priliku za nov život, bez aparata za dijalizu i inzulina, a supruga me „iščupala“ u najgorem periodu, postoperativnom dijelu, koji je trajao godinu dana. Sve je zbog mene promijenila, sve je podredila meni, nosila me godinu dana kao kap vode na dlanu – govori naš sugovornik, dodajući kako je nakon transplantacije uslijedio period u kojem se čuvao infekcija, nije izlazio među ljude i pazio da dobiveni organi – ostanu.
Supruga je uz posebnu brigu o higijeni, promijenila i prilagodila način pripreme hrane za njega – i danas uglavnom jede piletinu i ribu, kuhano, pazi na količinu soli i drugo što utječe na organizam nakon transplantacije.
S vremenom se polako opustio, ali do kraja života će morati živjeti po drugačijim pravilima od ostalih i slijediti dobre navike koje je uveo zbog transplantacije. Uvijek će biti dio one rizične skupine, zbog čega se mora posebno čuvati. Kaže kako se tri puta cijepio protiv Covida-19, a do danas ga nije prebolio – sve ove godine virus ga je nekako zaobišao.
Naglašava važnost kretanja, zbog zdravlja srca i krvnih žila, sve što je posredno vezano i uz zdravlje bubrega.
– Dnevno prijeđem između 5 i 7 kilometara, ovisno koliko vremena imam. Zdravo se hranim. Jednom godišnje prolazim veliku kontrolu: od ultrazvuka srca, kolonoskopije, gastroskopije, ultrazvuka abdomena, dermatologa… Danas se osjećam dobro i to mi je najvažnije.
Želim i drugima poručiti da prolaze redovne kontrole, osobito ako nose neku kroničnu bolest te da i sami uključe puno kretanja i zdravu, kuhanu hranu u svoj jelovnik. To je ono što svatko od nas može učiniti za svoje bubrege – ističe D. Minauf.
(www.icv.hr, mlo)