“Oni su mali, ali su veliki. Odnosno hoću reći, oni nisu tako mali, ali su dovoljno veliki da ne budu mali.” Poznata rečenica iz Smogovaca opisuje kaos u glavi svakog roditelja malog školarca kojemu su upravo počeli ljetni praznici, a godišnji odmor roditelja još nije na vidiku.
Djeca se napokon mogu opustiti i uživati u igri i druženju bez roditeljskih upita: „Jesi li napisao zadaću? Imaš li još što za učiti? Kada pišeš test?“. Starija djeca osnovnoškolske dobi rado čekaju praznike jer tada ostaju kod kuće sami, kao dokaz svoje zrelosti. Za roditelje mlađe djece učenički praznici su početak drugih briga – kamo s djetetom kada oni rade, a godišnji odmor još nije na redu.
Svaki roditelj si postavlja pitanje kada je optimalno vrijeme za ostaviti dijete kod kuće tijekom osmosatnog radnog vremena roditelja. Kada govorimo o djeci predškolske dobi, zakon je jasan. Članak 93. Obiteljskog zakona kaže da roditelji ne smiju dijete predškolske dobi ostaviti bez nadzora osobe starije od šesnaest godina. Mala je razlika između predškolca i djeteta koje je završilo 1. razred osnovne škole.
BAKE I DJEDOVI, RODITELJSKI „SERVIS“
Naša tradicija nam nalaže da tada aktiviramo bake i djedove. Mnoga djeca provode praznike kod baka i djedova, pogotovo ako su oni u mirovini, zdravlje ih služi i imaju vremena za druženje sa svojim unucima. Ako su oni u istom mjestu, tada je to druženje još lakše. Ako žive u drugom mjestu, takav pothvat zahtijeva organizacijske napore, ali doprinosi povezivanju baka i djedova s unucima jer imaju priliku provesti cijeli dan zajedno. Druženja sa starijim članovima obitelji daje djeci mogućnost da čuju priče kako se živjelo nekada, da nauče neke vještine koje ne mogu naučiti uz roditelje, da budu voljeni i maženi onako kako samo bake i djedovi to znaju.
Kada to nije moguće, roditelji se nerijetko moraju okrenuti aktivnostima za koje trebaju izdvojiti dodatna sredstva iz svog obiteljskog proračuna. Roditelji angažiraju tetu čuvalicu na par sati dnevno ili na puno radno vrijeme.
Informacije o tetama čuvalicama se najčešće prenose usmenom predajom ili kako ta predaja danas izgleda, preko društvenih mreža. U većim urbanim sredinama tome su doskočili organiziranjem dnevnih boravaka, odnosno čuvanja djece na nekoliko sati dnevno. U manjim sredinama taj oblik čuvanja djece još je relativno nepoznat.
GKiČ ViroviticaLJETNI KAMPOVI, RADIONICE
Mnogi roditelji, pokušavajući obogatiti dane praznika prijavljuju svoju djecu na ljetne kampove. To je način da se dijete zabavi, upozna nove prijatelje, ali i da bude zbrinuto kada roditelji rade. Mnogi kampovi se plaćaju stoga takva odluka povlači za sobom i odluku o mogućnosti financiranja takve aktivnosti.
Ako roditelji nisu financijski u mogućnosti usmjeriti se na prethodno navedene aktivnosti, tada se često kod dijela roditelja javlja određena doza kreativnosti u pronalasku rješenja za aktualne probleme. U tim slučajevima roditelji razmatraju kombinaciju rada od kuće, fleksibilno radno vrijeme ili, ako su u mogućnosti, uzimaju dio godišnjeg odmora tijekom dječjih praznika.
Neke obitelji se udružuju i naizmjence paze na djecu – jedan dan kod jednih roditelja, drugi kod drugih. Ovo dobro funkcionira ako postoji mreža prijatelja ili susjeda s djecom slične dobi. Ako se prijatelji, kumovi, tete, ujaci, stričevi aktiviraju kako bi proveli dio dana s djetetom i kako bi prepratili dijete na neku od besplatnih radionica, sportskih, likovnih, glazbenih aktivnosti ili drugih programa koje se nude u mjestu stanovanja tada je dijete obogaćeno gradnjom bliskog odnosa s osobama koje nisu njegovi roditelji, a važan su dio života obitelji. Osim toga obogaćuju svoj dan druženjem s vršnjacima na aktivnostima koje su često puno opuštenije nego one za vrijeme trajanja nastavne godine.
SVAKODNEVNI MALI ZADATCI
Školsko dijete bi trebalo pomalo ostavljati kod kuće samo. Odluka roditelja o vremenu koje dijete može provesti samostalno ovisi o njihovoj procjeni zrelosti djeteta za taj zahtjevni zadatak. S djetetom je dobro dogovoriti što će raditi kada nema roditelja, što će jesti i kako će se ponašati prema eventualnom dolasku nekoga na vrata kuće ili stana.
Važno je znati da dijete ne smije biti izloženo riziku i da su ga roditelji pripremili što učiniti u hitnim situacijama. Roditelji bi u tim situacijama trebali biti dostupni djetetu kako bi u situacijama koje kod djeteta izazovu strah mogao nazvati nekoga od roditelja koji će ga umiriti. U tim situacijama važno je poznavati susjede i njegovati s njima dobre odnose kako bi dijete bilo sigurno zatražiti pomoć i od njih.
Udruživanjem jakih snaga odraslih ljudi oko djeteta i postupnim razvijanjem odgovornosti djeteta kada ostaje samo kod kuće, problemu školskih praznika se može naći rješenje.
I možda mu to bude najljepše ljeto koje je provelo…
(icv.hr, Obiteljski centar – PS VPŽ)
