Zima je vrijeme studeni i leda, ali ima i svoju lijepu stranu u vidu snježnog ogrtača, čudesno lijepoga napose onda kada je neokrnjen u svojoj bjelini. No, upravo na takvom bijelom neokrnjenom ogrtaču najbolje se uočava svaki trag i svaka moguća promjena koja vrlo upadljivo narušava njegovu cjelovitost i bjelinu. Zato je u narodu i postojala pučka izreka koja veli: „Ne pada snijeg da prekrije brijeg, već da svaka zvijer pokaže svoj trag.“
Isto vrijedi i za duhovnu stvarnost. Oni koji po Božjem daru i volji žive čisto, sveto i neporočno, oni su poput snježnog ogrtača koji bjelinom prekriva zemlju. Ali upravo zahvaljujući njima očituju se tragovi i stavovi onih bezbožnih i bezočnih koji se ne dive darovanoj bjelini, već je svojim grješnim životom okaljaju gdje god stignu. Bez obzira na to što počesto moraju biti žrtve i dopustiti da po njima gaze noge zvijeri, oni su dar neba onima koji žele naučiti i slijediti primjer neoskvrnjenog i čistog života.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)