Povijesne stranice ovog kraja Slavonije svakog su dana bogatije za jednu stranicu, a kada se one požutjele prolistaju ponovno, postaju kao nove. Jedna takva ponovno je otvorena u društvenom domu u naselju Duga Međa u općini Zdenci gdje se okupila posljednja generacija medicinskih sestara našičke srednje škole. Ta generacije maturirala je 1984. godine i tako sada proslavila 40 godina od svoje mature.
Našička srednja škola, danas “Isidor Kršnjavi”, tada je imala nekoliko centara usmjerenja, a ovaj koji su pohađale medicinske sestre zvao se Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje “August Cesarec” zdravstveno usmjerenje. Ravnatelj ovoj generaciji bio je legendarni Josip Patajac, razrednica, danas nažalost pokojna Katica Pavlić, a razred je pohađalo 35 učenica s našičkog, orahovačkog i donjomiholjačkog područja. U Dugoj Međi okupilo se 18 učenica.
-Mentori su nam bili liječnici i medicinske sestre iz Opće bolnice Našice. Na sreću sve smo danas žive, ima nas posvuda, čak i izvan granica Hrvatske, a većina radi u medicinskoj struci. Obrazovanje nam je bilo gotovo cjelodnevno, pola dana u školi, a pola u bolnici na praktičnoj nastavi. Tada je ovakva škola u Slavoniji postojala samo u Osijeku i Našicama. U školu smo išle javnim prijevozom, autobusom jer je tada bilo jako puno autobusnih linija. Puno smo naučile u školi i na praksi što je danas u poslu posebno vidljivo – kaže Orahovčanka iz tog razreda Snježana Karakaš, kao maturantica Crnković.
Kako je rekla Snježana, većina radi u struci, a jedna od onih koja je otišla u “druge vode” je također Orahovčanka Vesna Hribar koja je završila Kineziološki fakultet i danas je profesorica Tjelesne i zdravstvene kulture. Da stvar bude još zanimljivija, ona je jedna od pet Vesni koliko ih je bilo u razredu pa je tako ime Vesna bilo zaštitni znak razreda.
-Bila je to posebna priča mog života, presretna sam što sam ponovno vidjela prijateljice iz škole i što smo se družile i sjetile lijepih dana. Bilo nas je čak pet Vesni u razredu, tri su danas došle i opet smo se tome smijale. Mene je životni put odveo u drugu struku, ali ovaj period života nikada neću zaboraviti kao ni ono naučeno. To znanje mi jako puno znači u životu – rekal je Hribar.
Ekipa se jako dobro zabavila, pričale su se anegdote iz srednjoškolskih dana, bilo je suza i smijeha jer ipak školsko prijateljstvo traje vječno.
(www.icv.hr, vg)