Terezija Ćurić, rukometašica ŽRK Pitomače i učiteljica skijanja

Ženski rukometni klub Pitomača hrabro korača kroz premijernu i povijesnu sezonu u Prvoj HRL za žene. Nakon dominacije u Drugoj HRL Sjever, pala je odluka o ulasku u najviši rang ženskog domaćeg rukometa. Usporedno s klubom kao cjelinom, velike rukometne korake rade sve rukometašice, a među njima i mlada Terezija Ćurić.

Uz očiti napredak na klupskoj razini, Ćurić je posljednja dva puta pozvana na okupljanje hrvatske juniorske reprezentacije koju vodi izbornik Ivan Jerković.

– Biti dio reprezentacije i biti pozvan na okupljanje uvijek je veliko priznanje. Nova poznanstva, prijateljstva i, naravno, puno stvari koje naučiš i koje te izgrađuju dalje. Treniraš, trgaš se svaki dan. Tu su i odricanja. Puno se izlazaka s prijateljima odrekneš zbog tekmi, putovanja i drugog pa ti je drago kada netko vidi nešto u tebi – započinje Terezija Ćurić.

Pitomačanke su prvu pobjedu upisale tek u šestome kolu, no odlično su krenule u drugi dio sezone, svladavši Zrinski i Umag što je dokaz kako su se priviknule na kvalitetnije suparnice.

– Mislim da se par stvari posložilo u našim glavama i da smo shvatile što je Prva liga i kako stvari funkcioniraju, da se u svakoj utakmici ide na glavu i da je svaki bod dragocjen. Odradile smo dobre pripreme i otvorile drugu polusezonu s dvije važne pobjede i nadam se da ćemo nastaviti s pobjedničkim nizom – smatra Ćurić koja je upravo u slavlju nad Umagom upisala devet pogodaka.

– Od same ideje i odluke da ulazimo u najviši rang kao cilj smo zadali opstanak u istom. To je, mislim, uvijek glavni cilj debitanta u Prvoj ligi. Pa, ako opstanemo, a ne sumnjam da hoćemo jer mislim da smo dobra ekipa, narednim sezonama puštam lov viših mjesta na tablici – objašnjava Ćurić koja je dio kluba već deset godina te napominje kako klupske ambicije nisu fokusirane samo na prvu ekipu, već se pokušava napraviti kvalitetne ekipe svih uzrasta što je, napominje, za njihovu malu sredinu uvijek problematično.

Kako klub, tako je i Ćurić prošla proces prilagodbe.

– Dosta sam promijenila stil igre kada smo ušle u Prvu ligu jer me zapala pozicija srednje vanjske, a do tada sam uvijek bila lijeva vanjska. Kroz ovu sezonu se izgrađujem kao igračica i pokušavam mijenjati stvari na bolje iz utakmice u utakmicu – tvrdi Ćurić, nastavljajući.

– Uvijek težim boljemu, kao i većina sportaša. Kad legnem poslije utakmice nikad ne vrtim u glavi dobre stvari koje sam napravila tu tekmu. Uvijek razmišljam o stvarima koje treba popraviti. Liga je puna mladih igračica, mojih vršnjakinja, koje igraju važne uloge u svojim klubovima. Jako mi je drago što sam dobila mogućnost svoje prve minute u Prvoj ligi igrati u klubu u kojemu sam od svojih početaka – kaže mlada rukometašica.

Iako se čini kako Ćurić živi rukomet, istina je da ona živi sport zbog čega ima iskustva s različitih terena, pa čak i borilišta.

– Trenirala sam tenis i taekwondo. Jedan period sam paralelno trenirala taekwondo i rukomet dok nije presudila ljubav prema rukometu. Prošle pripreme sam čak krenula s košarkašicama Podravca Giganta iz Virja. Sestra Viktorija je košarkašica i kadetska reprezentativka i pošto su one ulazile u Prvu košarkašku ligu kao debitanti, svako pojačanje im je dobro došlo. Htjela sam probati, ali rukomet je rukomet – uz smijeh prepričava Ćurić.

Naravno, ovdje nije kraj njezine svestranosti.

– Učiteljica sam skijanja. Skijam od treće godine. Svake zime išli smo obiteljski na skijanje. Kada smo krenuli u obiteljski kamp Skijaškog učilišta, u kojem zadnje tri sezone radim kao učitelj, upoznala sam Daga Modrića, predsjednika Hrvatskog zbora učitelja i trenera sportova na snijegu (HZUTS). Tako sam se prijavila na prijemni ispit za učiteljski tečaj. Nakon njega otišla sam na desetodnevni tečaj za Pripravnika učitelja skijanja koji sam položila te iduću zimu odradila praksu. Potom sam otišla na drugi stupanj, odnosno deset dana za tečaj u talijanski Sexten. Oba tečaja sastavljena su od osam dana skijanja u grupi s demonstratorom i zadnja dva dana traju ispiti. Što teorijski, što praktični. S položenim drugim stupnjem postaje se Učitelj skijanja. Nakon toga još je moguće položiti ISIA licencu bez koje nije dozvoljeno raditi izvan države. Ona se polaže na engleskom ili nekom drugom stranom jeziku. Može se, također, položiti za licencu demonstratora što je najviša titula. Prošlu zimu postala sam ISIA učitelj skijanja – detaljno objašnjava Ćurić.

– Naporno je, ali kada voliš to što radiš, onda je sve manje teško – napominje ona.

Uz brojne sportske obaveze, kao maturantica priprema se za maturu te razmišlja o fakultetu, dok dalju budućnost, ipak, još ne planira.

– Stvarno živim sport i htjela bih ostati u rukometu što duže. Rukometni ciljevi su nastaviti trenirati i napredovati koliko god je to moguće. Ne postavljam daleke ciljeve. Nikada ne znaš što ti život nosi – zaključuje Ćurić. (www.klikaj.hr, foto: privatna arhiva & Kristijan T.)