VIROVITIČKI ČESI BLAŽENKA I FRANJO VOKURKA Ona je na tisuće učenika podučavala engleskom jeziku, a suprug je stvorio novu sortu paprike – Vizu

06Oni su već 55 godina bračni par, Česi Blaženka i Franjo Vokurka u Virovitici su poznatiji kao učiteljica engleskog jezika i agronom. Naime, Blaženka je predavala engleski jezik u Osnovnoj školi Vladimir Nazor, od početka do kraja svog radnog vijeka. Iako je obožavala svoj posao, nije joj bilo lako jer je bila jedini nastavnik engleskog jezika na cijeloj školi.

VIŠE OD TISUĆU UČENIKA

– Bila sam jako opterećena jer sam bila jedina, pa sam imala oko 1200 učenika koji su bili podijeljeni u velika odjeljenja, njih od 34 do 36 – priča nam Blaženka, ističući da se jezik uči i predaje govoreći, što znači da su glasnice glavni alat. S vremenom su došle i posljedice pa su joj otkazale glasnice te je bila primorana raditi samo pola radnog vremena, a na kraju i otići u invalidsku mirovinu.

– Nisam više mogla stati pred učenike, predavati im, jer morala sam dati sve od sebe kako bi djeca primila barem jedan dio onoga što sam im predavala, a bez glasa to nisam mogla – kaže Blaženka koja je kasnije i kod kuće držala instrukcije. Ona i suprug imali su dva studenta u obitelji i malu mirovinu što ju je, između ostalog, potaknulo na rad kod kuće.

– Osim iz potrebe, instrukcije sam davala kod kuće jer su me na to “prisilili” moji učenici koji su mi dovodili svoju djecu – kaže nam Blaženka te skromno priznaje da su joj njezini učenici često zahvaljivali što ih je tako dobro naučila. Kasnije im je engleski išao bez problema pa čak i do te mjere da su i sami nastavili njezinim stopama.

-Mojih đaka ima posvuda, čak sam iz Amerike dobivala poruke zahvale što sam ih dobro naučila pa su mogli dalje graditi svoje znanje u jeziku– počašćeno će Blaženka koja kaže da joj se često javljaju bivši učenici, među kojima je danas i puno profesora engleskog jezika. No, otkuda seže ta njezina sposobnost učenja jezika? Vjerujemo da iz podrijetla i gena.

Blaženka je rođena u Virovitici, no porijeklo joj je češko-njemačko. Udala se za Čeha. Njezina je baka govorila četiri jezika i svirala harmoniku, što je također važno, jer, kaže Blaženka, za učenje stranih jezika sluh je jako važan. Osim toga, obitelj Vokurka je, unatoč životu u Hrvatskoj, cijeli život njegovala češki jezik i kulturu.

DVOJEZIČNA OBITELJ

– U kući smo govorili dva jezika, moja mama i suprug češki, a tata i ja hrvatski. Tako su mama i suprug s djecom razgovarali na češkom, a otac i ja na hrvatskom jeziku pa su djeca odrasla u dvojezičnoj obitelji i paralelno govorili oba jezika. Također, suprug je djeci čitao bajke i priče na češkom jeziku, a sada čitamo i našim unucima, tako da unuka Marta već zna nekoliko pjesmica na češkom – priča nam Blaženka te dodaje da stalno primaju i češke časopise te čitaju na češkom jeziku. Osim jezika, njegovali su tradiciju i konzumirali češku hranu, pjevali češke pjesmice, gledali češke filmove te se družili s Česima.

To su nastavili i u Češkoj besedi Virovitica u kojoj su članovi od kad je ponovno osnovana. – Sada smo već stari ljudi i teško nam je, pa smo aktivni koliko možemo jer u zadnje nam je vrijeme zdravlje prepreka u svemu. No, zahvalni smo Jasni Berger što se toliko angažirala i stvorila taj Češki dom. Htjeli bismo da on ostane centar za njegovanje tradicije i kulture Čeha – kaže nam Blaženka te ističe da joj je drago što se u Domu odvijaju i ostali kulturni programi, predstavljaju se knjige, prikazuju filmovi, organiziraju koncerti, odnosno kulturni prostor koristi se u prave svrhe.

OSAM GODINA STVARAO JE IDEALNU PAPRIČICU – BLAGO-LJUTI FEFERON

Franjo Vokurka, Blaženkin suprug, po struci je agronom te se bavio voćarstvom, vinogradarstvom, vinarstvom i povrtlarstvom. – Paprika mu je bila posebna ljubav pa je stvorio jednu novu sortu – priča nam Blaženka u prisutnosti svog supruga kojemu je zbog bolesti teško razgovarati. – To je jedan blago-ljuti feferon koji se zove Viza, radni naslov bio je ZV, a kako bi priznali tu vrstu papričice, moj je suprug radio na njoj čak osam godina – kaže nam Blaženka. Vize danas slabo ima, no ljudi ju često dođu tražiti, a naravno, on još uvijek ima njezin primjerak te ju vjerno čuva i pazi. Osim na ovoj sorti, radio je i na Majkovačkoj, našoj paradajz paprici koju sada zovu “virovitička”.

(www.icv.hr, žđl)