ONI NE GLEDAJU NA PROGNOZU Građevincima je svejedno, za njih posla ima i kad sunce prži i kad kiša osvježi

Za vrijeme ljetnih vrućina žale se i oni koji rade u klimatiziranim prostorijama, no kako je onima koji rade na otvorenom, pod stalnim utjecajem sunčevih zraka, bez suncobrana i hlada? Dignete li pogled prema nebu, zaustavit će vam se na visokim zgradama, na čijim tek nedavno podignutim zidovima rade i grade majstori raznih struka. Proveli smo za vas jedan radni dan na gradilištu buduće urbane vile s radnicima otpornima na sunce i kišu.

NA KROVU K’O NA PLAŽI

Kada govorimo o uvjetima u kojima ljeti rade građevinari, temperature se penju i do vrtoglavih 40 stupnjeva. Postavljaju li crijepove na krovu, Celzijeva skala pokazuje i više, kao i kod asfaltiranja kolnika. Uvijek je mnogo prašine, buke i sunca.

– Kod nas na gradilištu je kao na plaži – pijesak, sunce, muzika i hladno piće, a kupamo se u vlastitom znoju – šalom prepričavaju naši sugovornici svoju svakodnevicu.

Za boravka na jakom suncu stručnjaci preporučuju kožu mazati kremom sa zaštitnim faktorom, no ovi momci, usprkos jakom suncu, s opeklinama nemaju problema jer im se koža već u proljeće navikne na sunčeve zrake i ljetne uvjete rada.

–Iako bi se trebali mazati kremom, to ne radimo, ali neki od nas mažu samo nos jer im je velik – kroz smijeh prepričava „majstor Šljivo“.

DRAGI „KOLEGA“ HLADNJAK

Bez obzira pada li kiša ili sja žarko sunce, radnici na skelama odrađuju svoj posao. Biti radnik na gradilištu nije lako jer uz težak fizički rad, posao otežava i vrijeme.

– Najgori dio ovog posla su upravo vremenski uvjeti. Padala kiša ili sjalo sunce, moraš biti na svom radnom mjestu – kaže zamjenik šefa gradilišta Josip Moslavac te na naše pitanje prate li svaki dan ljeti temperature odmahuje rukom i odgovara kako „ih ne vrijedi pratiti jer će sunce ionako osjetiti na vlastitoj koži“. Svejedno je, kaže Josip, bilo 25 ili 35 stupnjeva, posao mora biti obavljen.

U izvedbi radova građevinarima pomaže i hladnjak koji uvijek nose sa sobom. Unutra se nalazi hladno osvježavajuće piće kojim taže žeđ, a ponestane li tekućine, uvijek se nađu dobri susjedi koji se za tu potrebu pobrinu.

Biti radnik na gradilištu, kažu vrijedni dečki, zaposlenici poznatoga virovitičkoga investitora, znači raditi sve dok se posao ne završi. Ne gleda se na sat, na dužinu radnog vremena. Ako postoji rok, on se mora ispoštovati.

– Kukanje o tome kako je teško raditi na gradilištu radije zamijenimo vicevima ili ponekom šalom pa nam je odmah lakše raditi – kroz smijeh nam govori „majstor Šljivo“ te dodaje kako i uz smijeh svatko zna koje su mu obaveze.

ZVIŽDUK ZA LJEPOTU

Pri zidanju, betoniranju i postavljanju metalnih konstrukcija pomaže i fućkanje omiljenih pjesama. No zvižduk će se oteti i za zgodnom ženom koja prođe ulicom. – Znamo da žene to smatraju primitivnim gledajući na nas kao da im se izrugujemo, no u stvarnosti nije tako. Za vrijeme radnog vremena, teškog fizičkog rada i rada s muškarcima, veseli nas vidjeti lijepu ženu koja prođe pored našeg gradilišta – govore naši sugovornici te dodaju kako je svaka žena lijepa i jedinstvena, zato onda i svakoj fućkaju.

Kada rad umori do te mjere da čovjek više ne može izdržati, potrebno se malo odmoriti te uzeti pauzu. – Tada je vrijeme za gablec, hladnu vodu i kratki odmor. Pola sata u hladu spašava tijelo od potpunog kolapsa – pričaju nam majstori dodavši kako čim se malo odmore, dalje nastavljaju s radom.

BUDUĆA STUDENTICA RUŠI STEREOTIPE

Da je biti radnik na gradilištu isključivo muški posao, opovrgava Marina Blažičević. U radnom kombinezonu, duge kose, pronašli smo je na krovu jednog od virovitičkih gradilišta. Marina je računalo, knjige i društvene mreže zamijenila radom na krovu na kojem je, kako kaže, „nadmašila samu sebe“. Ova svestrana djevojka uskoro planira upisati Građevinski fakultet te je odlučila sama vidjeti kako je raditi težak fizički posao.

– Isprva nisam mislila raditi na krovu, no pružila se prilika i htjela sam se okušati u tome. Ima dana kada nemam volje i kada mi je teško ustati se iz kreveta, no stisnem zube i odradim radni dan. Tek kada dođem doma, osjetim što je veliko zadovoljstvo – ističe naša sugovornica, koja dodaje kako je na nju osobito ponosna majka, koja smatra da je krovopokrivački posao odlična praksa za život. Marina će tako jednoga dana, kada završi fakultet, znati cijeniti napor i znoj radnika, izvođača radova na gradilištu. (www.icv.hr)