Navikli smo da za kućne ljubimce imamo pse, mačke, hrčke, ribice, papige, no, obitelj Sesvečan iz Starogradačkog Marofa, uz pse i mačke, za kućnog ljubimca imaju ježa Bocka kojeg su spasili prije dva mjeseca kao malu bebu.
Veliko odricanje, hranjenje na kapaljku, dizanje po nekoliko puta u noći da stave toplu vodu u termofor, nahrane ga. Čekanje hoće li se takav malen izboriti za život. Sve to prošla je Julijana Sesvečan i njezina obitelj, koji su se prvih mjesec dana ježevog života odricali slobodnog vremena da bi on preživio.
– Pronašli smo ga na cesti prije dva mjeseca, bio je još mala beba. Mislim da nije bio ni tjedan dana star. Uzeli smo ga i odlučili smo se boriti za njega. Bilo je teško u početku jer je bio beba i stavljali smo mu termofor da ga grije, napravili mu malu jazbinu i dizali se u noći hraniti ga na kapaljku. I tako mjesec dana dok nije malo narastao i počeo jesti sam. Ali evo ta žrtva se isplatila jer je živ i zdrav – kaže Julijana S.
Iako je u početku bilo teško, bilo ga je vrlo lako zavoljeti jer je jež Bocko velika maza, ali i veliki gurman koji obožava kikiriki i lubenicu.
– Puno pije kozje mlijeko i to jedino ustvari smije piti, a hranimo ga breskvama, kruškama, jabukama, šljivama, suhom mačjom hranom. Voli kekse, jaja, a kikiriki i lubenicu obožava, kao i razne bube. Kada radimo u polju skupimo mu ose, skakavce, muhe – kaže Julijana te dodaje kako se je navikao na njihov ritam života, ali ih obavezno budi svako jutro.
– Spava unutra, ima svoju kućicu tj. kavez u koji ga stavljamo po noći, ali obavezno nas budi oko četiri ujutro, izađe iz kaveza i grebe po vratima. Još uvijek voli da mu napravimo jazbinu i da se zakopa, voli da mu je mrak što je i normalno za ježeve – dodaje.
Kako bi ostao čist, a njegove bodlje sjajne, jež Bocko kupa se jednom mjesečno baby šamponom, a bodlje čiste četkicom za zube. Kao i sve životinje, Bocko traži ljubav i pažnju, ali i voli biti šef.
– Kako se pripitomio sada je on šef, ako mu nešto ne daš odmah se naljuti, ali jako je mazan i slaže se sa ostalim životinjama koje imamo. Naša kujica Dona obavezno ga čuva kada je vani sa svima – kaže Julijana S. te dodaje kako ga ne bi više nikome i za ništa dala.
Uz poljoprivredni posao koji rade, obožavaju provoditi vrijeme sa svim svojim životinjama.
– Jako volim životinje i kad smo ga pronašli nisam ga mogla ostaviti na cesti jer bi ga netko pogazio. U početku nismo znali hoće li preživjeti, ali probali smo i uspjeli smo. I on je sad naša maza. Kažu da je ježu životni vijek pet godina i nadam se da će biti sretnih pet godina kod nas – kaže Julijana S. držeći malenog Bocka u naručju.
(www.icv.hr, ib)