Umjetnost i Orahovica usko su povezani, čak dapače može se slobodno reći da svaka generacija iznjedri barem jednom vrhunskom umjetnika. Tako nakon akademskog slikara Franje Molnara pa Ivana Jurkovića i Mate Pisca, Zlatka Kovača te akademske kiparice i slikarice Jelene Kašić, grad podno Ružice dobio je novu mladu umjetnicu Tonku Špoljar. Tonka je sveučilišna provstupnica likovne pedagogije te trenutno studentica druge godine diplomskog studija na Akademiji primijenjenih umjetnosti i dizajna, Sveučilišta u Rijeci.
Kroz pet godina studiranja stalno je ponešto stvarala i time je u njoj narasla želja za prvom samostalnom izložbom i to nigdje drugdje, nego u voljenoj Orahovici. Izložba je dobila naziv ”Davna sadašnjost” i postavljan je u višenamjenskoj dvorani u Orahovici u suradnji s njenom udrugom PAUK, prijateljicama i velikom podrškom obitelji. No, krenimo od prvog poteza olovkom ili kistom.
– Sve je zapravo započelo kada sam upisala Srednju umjetničku školu u Osijeku i već tada sam nešto slikala, a potom sam upisala i Studij primijenjenih umjetnosti i dizajna, Sveučilišta u Rijeci i tako je bilo sve više radove i dobila sam prigodu postaviti nekoliko zajedničkih izložbi, no želja je uvijek bila samostalna i to u mom najdražem gradu, Orahovici. I evo, moja sreća je ogromna, postavila sam izložbu na kojoj su radovi iz vremena svih pet godina studija i na njoj su nazočni mogli vidjeti i grafiku, eksperimentalne crteže, nekih studija i ljudi, uglavnom sve ono meni najdraže – započela je ova sjajna umjetnica.
Tema su na njenim slikama uistinu različite, svaka ima svoju priču i tajnu, no neke su Tonki ipak draže.
– Zapravo sam teme podijelila po godinama studiranja, svaka tema za jednu godinu, ali ipak meni nekako je najdraža tema s kokoškama koja me veže s bakom, s udaljenošću od rodnog grada, a mogu reći da mi je jako draga grafika iz studentskog života gdje sam kroz humorističan način prikazala suživot s cimericom i u studentskom domu sa svim zgodama i nezgodama tamo – kaže Tonka koja kao i svaki umjetnik ima i najdražu tehniku.
– Najdraža mi je grafika i u njoj najviše koristim bakropis, rezerva, akvatinta ili pak kolagrafija odnosno karton tisak. Jednostavno uživam slikati i to me zaista opušta – nastavlja Tonka koja je ovom izložbom probila led samostalnosti, i sada je nebo granica.
– Ubrzo, točnije 8. ožujka imam još jednu zajedničku izložbu u Vinkovcima pod nazivom ”One su tu” i to je već korak naprijed, a naravno ako se ukaže prigoda naravno da ću s velikim zadovoljstvom postaviti novu samostalnu izložbu. Moram naglasiti da mi je osjećaj u mojoj Orahovici na ovoj prvoj izložbi neprocjenjiv, došlo je jako puno ljudi i ovo je dokaz kako Orahovici nedostaje kulture i drago mi je da sam ja nešto učinila po tom pitanju. Moram se zahvaliti Mirku Kufneru i mojoj udruzi PAUK preko koje sve ovo krenulo te mojim prijateljicama koje su puno pomogle u cijeloj priči, kao i obitelji koja mi je dala najveću podršku – zaključila je ova umjetnica.
Na otvaranju njene prve samostalne izložbe o Tonki i njenim radovima govorio je istinski umjetnik, akademski slikar Franjo Molnar.
– Orahovica je uvijek u povodu Orahovačkog proljeća imala odlične izložbe sjajnih umjetnika i malo mi je žao što je to splasnulo, ali umjetnice poput mlade Tonke ponovno bude nadu. Ova izložba je uvid u njen razvoj i moram priznati da sam i ja to isto prošao prije pola stoljeća i savjetovao sam da se razvija dalje i da nikako na idu slobodne umjetnike. Kod nje je vidljiva jedna razvoja linija kod crteža po živom modelu u kojima se već očituje ekspresivni pristup likovnosti i to se prožima kroz drugu, treću četvrtu i petu godinu njenog studija. Meni su osobno najbolji njeni radovi grafike, to je duboki tisak i nešto što me opet podsjeća ne mene jer sam i studirao grafiju pa tako odgovorno tvrdim da su ovo izuzetno zreli radovi u kojima je umjetnica dotakla samu sebe, svoj prvi korak same sebe. I zato joj iskreno savjetujem, neka nastavi tim putem, nema skretanja. Neka ne ide u trendove, radije neka ih stvara nego da prihvaća i slijedi tuđe – zaključio je Molnar.
(www.icv.hr, vg; foto: V. Grgurić)
