„Fra Marko Malović – Svećenik, čuvar hrvatskog Podunavlja“ naziv je dokumentarnog filma koji će u okviru korizmenog programa Župe sv. Roka u Virovitici biti prikazan u petak, 15. ožujka u Kino Parku u Virovitici u 19.30 sati.
Riječ je o dokumentarcu koji donosi mnogima nepoznate, a neizmjerno važne detalje vezane uz život ovog franjevca koji je jedini ostao s narodom za vrijeme okupacije Iloka, odnosno Istočne Hrvatske. Iako je fra Malović u dva navrata u Virovitici bio župnik i gvardijan, ovaj dio njegova života mnogima je bio skriven.
Kako kaže fra Ivica Jagodić, župnik i scenarist, film o Marku Maloviću je dio trilogije filmova koji govore o ulozi franjevaca u hrvatskom Podunavlju za vrijeme Domovinskog rata. Nakon filma „Vukovarski franjevci u Domovinskom ratu“ te filma o fra Marku Kuroltu, koji je zadužen za spas sakralnog blaga vukovarskog samostana, snimljen je film o fra Marku Maloviću, jedinom fratru koji je dijelio dobro i zlo sa starijim stanovništvom koje je, nakon što je konvoj napustio to područje u listopadu 1991. godine, ostao u Iloku.
VJERNICIMA “I OTAC I MAJKA”
-Fra Marko je cijelo vrijeme, svih sedam godina okupacije do mirne integracije, boravio u Iloku. Na tom su području ostali stari i bolesni. On im je godinama bio i otac i majka, gvardijan, župnik, biskup, župan i gradonačelnik. Sve što su trebali; od dokumenata, poput propusnica, ogrijeva, hrane, smještaja – apsolutno sve im je nabavljao i za sve su mu se mogli obratiti. Zbog toga je njegovo djelo bilo vrhunsko, gotovo nadnaravno.
Sam je bio među ljudima koji su išli u logore, dijelio je s njima istu sudbinu. Bili su to starci i starice koji su u logorskim uvjetima života morali čistiti ulice, gradove, obrađivati polja. On je s njima molio, živio, služio mise i ispraćao ih na posljednji počinak – naglašava fra Jagodić.
U filmu svoje svjedočanstvo daju i povijesni analitičari, časne sestre karmelićanke, mještani, braća franjevci…Osim brige za narod, fra Marko Malović bio je čuvar i crkve i samostana ne samo u Iloku, već i okolnim mjestima.
-U samostanu u Iloku čuvao je kulturno sakralno blago kao što su kipovi, slike, knjige, među kojima hrvatske i strane rijetke knjige, rukopisi i matice. Ove zbirke spašavao je i čuvao iz svih samostana i crkava koje su pobunjeni Srbi držali pod okupacijom od 1991. godine do Daytonskog sporazuma.
TRAKTOROM PO SAKRALNO BLAGO
U preduskrsno vrijeme 1996. godine fra Marko s petoricom Iločana (Stjepanom Tothom, Stipom Vujevićem, Vlatkom Salamonom, Vlatkom Marićem i Zlatkom Molnarom) poći će traktorom i prikolicom u akciju spašavanja preostalog crkvenog blaga u devastiranoj vukovarskoj crkvi sv. Filipa i Jakova.
Uspjeli su rastaviti oltare sv. Bone i sv. Franje, koji će u obnovi poslužiti pri rekonstrukciji istih. U kripti su našli spaljene ostatke kostiju svetog Bone, koje su danas postavljene u maleni sarkofag na štovanje ovoga svetca. Iste godine okupio je i Hrvate i Slovake da spase vinograde koje nije imao tko obrađivati.
Brinuo se za sve – poručuje fra Jagodić.
NIJE PALIO SVJETLO
Ističe kako je višegodišnja tama koja ga je okruživala na njemu ostavila trag. Naime, živio je sam u samostanu. Svjetlo je izbjegavao paliti, da to neprijatelj ne shvati kao provokaciju. Primao je brojne prijetnje smrću, kao i neizravne poruke da ga prate. „Pucale“ bi mu telefonske linije, nebrojeno puta dolazili su u pretres crkve i samostana, u potrazi za plijenom. Dok su vjernici dolazili na misu, bili bi kamenovani. Srpski vojnici gađali su gotički toranj minobacačem, a 1993. godine eksplozijom su raznijeli ulazna vrata u crkvu.
Ništa od navedenog nije spriječilo fra Malovića niti da ostane s narodom niti da nastavi služiti svete mise, pomagati svakome kome je pomoć dobrodošla.
-To je mali dio onoga što film donosi o ovom našem hrabrom bratu franjevcu i pozivam sve zainteresirane da ga dođu pogledati – rekao je fra Jagodić.
Fra Marko Malović rođen je 11. listopada 1946. godine u Domašincu, u župi Dekanovec u Međimurju, od oca Lovre i majke Cecilije rođ. Ovčar. Osnovnu školu završio je 1961. godine u Dekanovcu, franjevačko sjemenište pohađao je u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 25. lipnja 1972. godine u Zagrebu.
Kao svećenik bio je na službi u Zagrebu (Siget), Bjelovaru, Našicama, Trsatu, Virovitici, Iloku, Bjelovaru, Varaždinu i Slavonskom Brodu.
Dobitnik je više odlikovanja i priznanja, među kojima i „Red Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske“, „Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića”, imenovan je počasnim građaninom grada Iloka, a Papa Ivan Pavao II. 1999. godine dodijelio mu je crkveno odlikovanje „Pro Ecclesia et Pontifice” za njegovo svećeničko i redovničko djelovanje i evanđeosko svjedočenje u teškim ratnim i poratnim godinama.
Preminuo je u Slavonskom Brodu 16. rujna u 72. godini života, 56. redovništva i 47. godini svećeništva.
(www.icv.hr, mlo, foto: Župa sv. Roka Virovitica, D. Jagarinec)