Na današnji dan 1999. godine od posljedica rata preminuo je Milan Kovačić – Đuco, heroj Vukovara i Domovinskog rata.
Rodom iz Zdenaca, Đuco je u mladosti bio punker. Pamte ga kao plavokosog pjegavog mladića s naušnicama u uhu i zihericama na traper jakni. Početkom Domovinskog rata uključuje se u obranu svoje domovine i svog naroda. Krajem rujna među zadnjima se, sa skupinom našičkih branitelja, uspio probiti do Vukovara. Ubrzo su padom Marinaca presječene komunikacije s Vukovarom koji je ostao opkoljen.
-Kada je Vukovar pao 18. studenog 1991. godine, s grupom gardista krenuo je u proboj iz grada. Nekoliko je dana ležao u kukuruzu među mrtvim tijelima, dok ga nisu pronašli srpski vojnici. Zajedno s ostalima odvezli su ga u srpski logor Sremska Mitrovica u Vojvodini, a kasnije u Niš. Pri dolasku u logor bio je pretučen te su mu oduzeli sve osobne stvari. Morao je popuniti upitnik o sebi i izjaviti kako je bio jedan od počinitelja zločina nad Srbima. Često je bio udaran pendrekom po rebrima, trbuhu, nogama ili su mu glavom udarali o zid. Išao je na razna ispitivanja, a brutalnije bi ga tukli kada bi hrvatska vojska postizala uspjehe na bojištu. U sobi je bio s oko stotinu logoraša. U logoru je Milan proveo teških devet mjeseci tijekom kojih se pitao treba li odustati i izgubiti nadu. Bio je ustrajan vratiti se u borbu, i na kraju, vratiti se i svojoj obitelji. Napokon je razmijenjen 14. kolovoza 1992. u Nemetinu, no psihičke i fizičke traume su ostale. Pokušao je voditi normalan život. Oženio se i osnovao obitelj, ali su ga sjećanja na rat i na sve ono što je proživio i dalje proganjala. Nije mogao spavati, imao je noćne more. Nije ga bilo briga što je postao poznat nakon što se vratio u Zdence, nisu ga zanimala prava branitelja koja su mu tada bila davana. Želio je nastaviti živjeti život punim plućima i posvetiti se obitelji i prijateljima. Rat ga nije poštedio. Bio je dvaput ranjavan pa je to ostavilo i fizičkog, ali i psihičkog traga na njemu. Od posljedica ratovanja obolio je od posttraumatskog stresnog poremećaja od kojega je i preminuo 26. siječnja 1999. godine. Milan Kovačić Đuco će, kao i ostali junaci Domovinskog rata, zauvijek ostati u našim sjećanjima i našim srcima kao heroj koji je svojom istaknutom hrabrošću, požrtvovnošću, junaštvom, domoljubljem i svojim životom oslobodio Hrvatsku i dao joj novi život – o Milanu je napisao povjesničar Borna Marinić koji uređuje nekoliko braniteljskih portala i profila o Domovinskom ratu na društvenim mrežama.
Milanu Kovačiću Đuci počast su odali i članovi UHBDDR Duga Međa koji su položili lampion na njegovo grobno mjesto i prisjetili ga se riječima molitve.
-Đuco je svima bio drag, svi ga pamtimo po vedrom duhu i dobroj naravi. On je heroj Domovinskog rata, čovjek koji je prošao nešto što se ne može niti zamisliti u srpskim logorima i on je jedan od onih kojima treba zahvaliti za domovinu. Zbog toga ćemo mu uvijek biti zahvalni i uvijek ćemo ga se sjećati kao istinskog heroja našega kraja – rekao je tom prigodom predsjednik UHBDDR Duga Međa Mirko Bušljeta.
(www.icv.hr, vg)