Niske temperature tijekom ožujka ove godine koje su se spuštale i do minus 5 Celzijevih stupnjeva napravile su značajnu štetu, posebno na nasadima ranih sorata marelica, bresaka, trešanja i šljiva, pogotovo na osunčanim površinama gdje je mraz bio najizraženiji. Slična situacija nastavila se u travnju, a mraz je ovisno o županijama ostavio više ili manje traga. Što se Virovitičko-podravske županije tiče, slična je situacija kao i u susjednoj Osječko-baranjskoj županiji gdje je mraz pogađao neravnomjerno, tako da su neki voćnjaci, u ovom slučaju šljivici znatno stradali, a u nekima pak već dugo nije bilo rodnosti šljive kao ove godine.
To nam je potvrdio i voćar Niko Gudeljević iz Gaćišta u općini Suhopolje kod kojega je berba šljive u tijeku, a radi se o parceli oko dva hektara u Gaćištu na kojoj su posađene šljive i orasi.
– Orasi su stradali od vremenskih nepogoda, međutim šljive nikad rodnije i zdravije, kao da su ih orasi sačuvali. Jer, sistem sadnje je orah – šljiva – orah – šljiva i tako redom – rekao nam je Niko, koji nas je proveo kroz svoj voćnjak na kojemu je zasađeno oko 200 stabala raznih vrsta šljiva, od kojih je jedan dio pobran, a drugi nestrpljivo čeka da se to učini jer grane jedva da mogu držati mnogobrojne krupne plodove ovog voća.
Bruno Sokele– Od sorti šljiva imam kalifornijsku plavu, čačansku rodnu, čačanku najbolju, ljepoticu i stanley. Šljive su stare 14 godina, a prije su na ovom terenu, kod tadašnjih vlasnika, bile posađene žitarice, a kasnije kamilica i duhan. Od 2011. godine, kada sam kupio ovu parcelu, na njoj su posađeni orasi i šljive. Kad napravim rezime unatrag deset godina, ne mogu biti nezadovoljan jer sam u većini tih godina imao dobar urod. Bilo je naravno i loših godina, primjerice prošla godina kada sam imao jedva 10 posto uroda šljive u odnosu na ovogodišnji. Razlog je uvijek isti – hladno vrijeme i mraz, a potom pojava raznih bolesti voća i slično. Upravo mi je taj mraz u travnju “obrao” orahe, pa sam pomislio da će slična situacija biti i sa šljivama, no pogledajte oko sebe, šljiva nikad rodnija – pokazao nam je Niko, a njegovi vrijedni berači punili su posude lijepim, krupnim i kvalitetnim šljivama.
Bruno Sokele– Vjerujem da ću ove godine imati barem sedam do osam tona šljiva i to smatram odličnim urodom, tim više što su šljive, osim što su rodne, i vrlo dobro podnijele sve vremenske prilike i neprilike – rekao je Niko, a u razgovor se uključila i njegova “desna ruka” sin Zoran koji je nam je spomenuo još nešto bitno za dobar plod.
– Nikako ne smijemo izostaviti pravilnu obradu tla, malčiranje, gnojidbu, kao i pravodobno tretiranje preparatima na bazi bakra i potrebnim insekticidima. Posljednje je bilo otprilike prije dva mjeseca. Nakon toga nismo ničim tretirali – rekao nam je Zoran, koji je ujedno i vozač traktora s prikolicom. Dok smo razgovarali, prikolica se sve više punila jer šljivu je trabalo odmah prevesti u za nju namijenjeni prostor na OPG-u.
Bruno Sokele– Kako uberemo, tako i prodamo. Sve to obavljamo na kućnom pragu, a dolaze nam ljudi iz naše, ali i drugih županija, među kojima i onih južnijih. Sretni smo jer hvale našu šljivu i vrlo su zadovoljni njenim izgledom i okusom. Zadovoljni smo i zbog toga što je šljiva i dalje jedno od najtraženijih voća koje se osim svježeg može konzumirati i u raznim džemovima, pekmezima, kao osušeni plod, a o rakiji šljivovici da i ne govorimo – s osmijehom je zaključio naš razgovor Niko Gudeljević.
Bruno Sokele(icv.hr, bs)
