Predan Bogu, ali i ljudima, svojim vjernicima, u proteklih 14 godina u Orahovici služio je župnik vlč. Željko Strnak u Župi Našašća svetog Križa. Od vjernika će se oprostiti u petak, 15. kolovoza, a potom ide u svoju novu župu u Davor.
– Na ovo vrijeme koje je proteklo gledam kao jedno Božje djelo koje se ostvaruje u životu svakog svećenika. Gledam to vrijeme u duhu Kristovih evanđeoskih riječi, jer Krist nam govori: “Ne izabraste vi mene nego ja izabrah vas da idete i donosite”. Četrnaest godina je kao dijete koje je završilo osmogodišnju školu. Puno je to vremena, puno događanja, života, ljudi koji su prošli kroz moj život, onih koji su aktivno sudjelovali u župi i pomagali. Mnogi su i otišio, više nisu s nama, ali ih pamtim. Mnogo je i onih novih koji su mi prišli, što mi je posebno drago – započeo je župnik Strnak, koji je svojim dolaskom znatno ojačao vjerski život u gradu i svojom toplom riječju približio Boga svojim vjernicima.
Od svojih 31 godinu svećenike službe, 14 je proveo u Orahovici, što mu je, kako naglašava, najduži boravak u jednoj župi. Velečasni Željko Strnak ističe kako će mu uvijek Orahovica ostati u srcu jer joj je doista puno dao.
Vladimir Grgurić– Prioritet svakog svećenika je prije svega održavanje pastoralnog života jedne župe, što uključuje sakramentalni i molitveni život. Tu mislim na podjelu svetih sakramenata: krštenja, prve pričesti, svete potvrde, vjenčanja. Pamtim svu djecu koju sam pripremao za pričest i prve ispovjedi, brojne krizmanike, bračne parove… A na kraju i ono neminovno – posljednje ispraćaje ljudi s ovoga svijeta. U ovih 14 godina gotovo 1000 ljudi ispratio sam i predao u ruke Bogu – nastavio je velečasni Željko te istaknuo kako je duhovni život jedne zajednice jako važan.
– Po dolasku u Orahovicu 2011. godine najprije sam uveo dvije nedjeljne svete mise, u 8 i 11 sati, što je vrlo brzo bilo odlično prihvaćeno, osobito među mladim ljudima i obiteljima koje su obogaćivale misu u 11 sati sa sviranjem, pjevanjem i čitanjem. Nadalje, napravili smo značajan pomak u pastoralu župe kroz duhovne obnove koje su ovdje lijepo zaživjele, od one prve koju je vodio velečasni Marin Knežević 2011. godine, do one koju su vodili sada pokojni fra Zvjezdan Linić, zatim don Damir Stojić, don Mihovil Kurkut i mnogi drugi. Svaka od tih obnova ostavila je dubok trag u dinamici i djelovanju ove župe. U našu župu dolazili su mnogi misionari, posebno se sjećamo pokojnog fra Stojana Zrne i pokojne časne sestre Natalije Bešlić koji su prvi bili ovdje. Svi su oni govorili o svojim svjedočanstvima i ostavili dubok trag u srcima vjernika koji sve do danas pomažu i sudjeluju u životu naših misionara – priča župnik te ističe važnost ustrajnosti njega kao župnika i vjernika na održavanju duhovnih koncerata u suradnji s Gradom i Turističkom zajednicom, poput Alana Hržice i sestara Husar koji su vjenicima donijeli novo iskustvo susreta s Bogom.
– Treći važan segment su hodočašća u kojima na poseban način čovjek, vjernik, doživljava jednu Božju blizinu, pa tako pamtimo prvo hodočašće na Krasno 2012. godine, koje smo obnovili ove godine u srpnju. Bili smo i u Padovi kod groba svetog Antuna, pamtimo i Veneciju, Boku Kotorsku, Zaljev hrvatskih svetaca, Sinj i Trsat… Bili smo i na beatifikaciji, proglašenju blaženim Miroslava Vulešića u Istri. Sva ta hodočašća bila su posebna i emotivna. Posebno ću pamtiti mise sa župnim zborom, čitačima, pjevačima, ministrantima, molitve s mojim vjernicima, suradnju s članovima župnog ekonomskog i pastoralnog vijeća koji su puno dali u životu ove župe. Sve sam to radio u službi Boga i za sve ove divne ljude ovoga prelijepog grada – kaže velečasni, koji je definitivno upisao zlatnim slovima povijest Orahovice s nekoliko događaja, poput posvete i blagoslova novog oltara i crkve, ispraćaja mladomisnika fra Vedrana Kosa, što je Orahovici ostalo u posebnom sjećanju.
Vladimir Grgurić– Kada sam došao ovdje, vidio sam da će puno toga ovdje trebati napraviti na sakralnim objektima, a prije svega na našoj župnoj crkvi. Tako smo na župnoj crkvi prvo sanirali vlagu, a potom smo uvidjeli da je strop crkve derutan i tako smo krenuli u potpunu obnovu crkve i odlučili se vratiti je u njen prvobitni izgled, dakle vratiti bačvaste svodove. Bio je to ogroman projekt velike vrijednosti. Sanirali smo podove, ponajprije grobnice orahovačkih velikana, posebice plemenitih Mihalovića koji su i ktitori naše crkve, a koje se nalaze u podu crkve, ugradili nove vitraje, riješili statiku crkve koja je bila narušena te postavili novu lukovicu, kapu zvonika u bakru. Sve je to vratilo crkvi njenu izvornu ljepotu, akustičnost i svu onu čar koju ima jedna ovakva barokna ljepotica iz 1756. godine. Posebna priča je bilo postavljanje novog misnog, kamenog oltara i njegova posveta, kao i cijele crkve 13. listopada prošle godine na blagdan Završetka Fatimskih ukazanja, a crkvu i oltar posvetio je naš novi biskup Ivo Martinović, kojemu je to bila prva crkva koju je posvetio kao biskup – s ponosom kaže vlč. Strnak, koji je uz sve ovo inicirao i izgradnja nove vjeronaučne dvorane koja je danas prelijepi ures župnog dvora i u kojoj se događaju mnoga vjerska događanja i jako je iznimno važna za život ove župe. Također, pokrenuo je i radove koji su odrađeni na kapelicama u Zdencima i Novoj Jošavi, a posebno je ponosan na suradnji s Gradom u obnovi kapelice svetog Roka na Gradskom groblju u Orahovici.
– Tu kapelicu volim nazivati čuvaricom i stražaricom našega grada jer to doista i je. Nalazi se na ulazu u grad, a s druge strane tu se odvijaju sve svete mise zadušnice za pokojne građane nakon pogreba i zato je vrijeme da se ta kapelica obnovi. Siguran sam da će novi župnik završiti ovu obnovu na radost svih mještana i mene osobno. Sve ovo što govorim nije moje nego Božje djelo. Bog sve počinje i sve završava, a ja sam samo sluga Božji i moje srce je sretno kada su ljudi sretni i bliži Bogu – poručuje velečasni Strnak te na kraju posebno ističe kako su mu u svih ovih 14 godina najdraži ljudi, vjernici koji su bili dio svega, prije svega molitve, svetih misa, koncerata, hodočašća i radova te na kraju istinske ljudske prisnosti.
Vladimir Grgurić– Mogla bi se napisati knjiga baš o ljudima, o tim divnim Orahovčanima koji su uvijek bili tu kada je trebalo. Evo ja sam tijekom ovih 14 godina živio i radio s četiri gradonačelnika i sa svima imao odličnu suradnju. Uspjeli smo zajedno puno toga napraviti i dati ovom gradu. Tu su i darovatelji crkve kojima sam iznimno zahvalan. Ipak, posebno su mi u srcu obični ljudi, vjernici, molitelji koji mole svakog dana za dobro svih nas, svojih najmilijih i svoje Domovine. Dva događaja su obilježila posebno moju službu ovdje, a to su mlada misa našeg župljanina fra Vedrana Kosa koji je jedino duhovno zvanje ovoga grada u proteklih 200 godina i drugi događaj posveta naše župne crkve koja je u široj okolici ostavilo nemjerljive dojmove – kaže župnik i za kraj pokušao je pronaći riječi kako se oprostiti od svojih vjernika te istaknuo po čemu bi želio da ga vjernici Orahovice pamte.
– Na kraju mogu reći da ću se najviše sjećati onih koje sam krstio, pripremao za svete sakramente, one koje sam vjenčao, one koje sam pohađao kao bolesne, a sjećat ću se i moliti se za sve one koje sam pokopao, a njih je nažalost bilo najviše. Mojim Orahovčanima, mojim vjernicima želim poručiti, vjerujte Bogu jer s njim se sve postiže, bez Boga smo jedna tužna ljudska sudbina. Kada imamo Boga, imamo sve, kada imamo vjeru, bogati smo ljudi. Ja sam najsretniji što sam vjernik i zato budimo čuvari svojih duša – poručio je velečasni Željko Strnak te na kraju dodao kako će se uvijek rado vraćati u Orahovicu kad god bude mogao.
Svojim djelima i toplom Božjom riječju velečasni Željko Strnak zauvijek će ostati Orahovčanin, pastir ovih običnih vrijednih ljudi koji će Božju riječ koju im je prenosio uvijek nositi u sebi i svojim molitvama.
(icv.hr, vg)
