Baterije (akumulatori) sadrže teške metale poput žive, olova, kadmija i zato su često vrlo toksične te stoga zahtijevaju specijalan način recikliranja. Većina otpadnih baterija (akumulatora) klasificira se kao opasni otpad. U opasni otpad uvrštavaju se olovne baterije, nikal-kadmij baterije, baterije sa živom te odvojeno skupljeni elektroliti iz baterija i akumulatora. Spadaju u skupinu opasnog otpada pa se ne odlažu u spremnike za kućni otpad, već ih možete odložiti u posebne spremnike u većim trgovačkim centrima ili u reciklažno dvorište.
U slučaju kad biste baterije tek tako bacili u kantu za smeće, a zatim u kontejner s miješanim otpadom, njihov sljedeći korak bio bi prema odlagalištu otpada ili izravno prema spalionici.
VIŠESTRUKO KORISNE
kada baterije bacimo u običnu kantu za smeće, dolazi do oslobađanja štetnih tvari, među kojima su i teški metali. Upravo oni uzrokuju jako onečišćenje površinskih i podzemnih voda, tla i zraka. Sljedeći veliki razlog zašto razvrstavati baterije, je taj što su neke tvrtke u stanju iz njih izdvojiti metale koji se mogu ponovno koristiti. I to za, na primjer, razne metalne konstrukcije, akumulatore, oluke, kontejnere, staklokeramičke ploče za kuhanje, pribor za jelo, razne novčiće, nakit, pa čak i kozmetiku – sigurni smo da neke potencijalne namjene uopće niste očekivali. Baš zato što ih koristimo svakodnevno – trebamo ih i pravilno bacati u smeće.
Od 18. veljače počela se primjenjivati Uredba Europskog parlamenta i Vijeća o baterijama i otpadnim baterijama, kojom se za taj sektor nastoji uspostaviti kružno gospodarstvo usmjeravanjem na sve faze njihova životnog ciklusa, od dizajna do obrade kada postanu otpad.
Uredba uređuje cijeli životni ciklus svih baterija stavljenih na tržište EU-a u jedan pravni instrument – od rudarenja sirovina za proizvodnju baterija do dizajna, proizvodnje, stavljanja na tržište, uporabe te u konačnici postupanje s otpadnim baterijama, ističu u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja.
Uredba propisuje i obavezne informacije o baterijama za krajnje korisnike i gospodarske subjekte, uzimajući u obzir ugljični otisak izrade baterija, etičku nabavu sirovina i sigurnost opskrbe kako bi se olakšala ponovna uporaba, prenamjena i recikliranje baterija.
Procjenjuje se da će se do 2030. koristiti 14 puta više baterija nego sada, a gotovo petina, točnije 17 posto, u Europskoj uniji.
Akumulatori u moru, raznorazne baterije na odlagalištima gdje im nije mjesto, a posljednji podaci porazni – čak 6 tisuća tona baterija bacili smo u okoliš.
KAKO SE RECIKLIRAJU BATERIJE?
Možda Vas zanima što će se zapravo dogoditi s baterijama nakon što ih pažljivo razvrstate, odnosno koji su njihovi sljedeći koraci.
Njihovo putovanje započinje time što ćete ih odložiti u ispravne, za to namijenjene spremnike ili kutije. U Virovitici ih ima na nekoliko punktova, a možete ih odložiti i na reciklažnom dvorištu.
Što se tiče samog recikliranja, postupak prilično je složen. Prije svega se pažljivo razvrstavaju prema veličini, vrsti i ostalim kriterijima. Zatim se njihova obrada vrši na nekoliko načina. Primjerice, u elektrolučnim pećima, gdje se odvijaju razne kemijske reakcije, zahvaljujući kojima se mogu dobiti potrebne sirovine. Druga metoda može biti njihovo drobljenje, a zatim kombiniranje s drugim tvarima kako bi se ponovno proizvelo ono što je potrebno. Iz njih se mogu i odvojiti različite tvari. Na primjer, željezo i mangan.
Bilo koji otpadni materijal ili tvari koje nisu pogodne za recikliranje (npr. stabilizatori, tvari koje sadrže otrovne metale) odlažu se na siguran način u skladu s propisima za opasni otpad.
Ukratko, svaku bateriju se može obraditi na drugačiji način. Ono što je za nas važno je da se one mogu ponovno upotrijebiti, a time štedimo materijale i okoliš te pružamo priliku novoj upotrebi njihovih dijelova. Pa zašto onda ne bi razvrstavali baterije? Odložiti ih na za to određena mjesta je najmanje što možemo učiniti!
Projekt ”ZELENI KUTAK-ŠARENO PLATNO-ZA EKO VIROVITICU” sufinanciran je sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
(www.icv.hr)
