Novi je slučaj krivolova na našem području: u državnom otvorenom lovištu Suhopoljska Bilogora, kojim upravlja koncesionar Mozart Hunt iz Špišić Bukovice, ponovno su zabilježene aktivnosti lovokradica. Tijekom redovitog pregleda terena, pronađeno je više žičanih zamki postavljenih za hvatanje divljači, među kojima su najvjerojatnije mete bile divlje svinje i jelenja divljač.
U akciji su uklonjene ukupno 12 zamke, a slučaj je prijavljen policiji (priopćenje ćemo objaviti čim ga dobijemo). Prema riječima Janka Đebre, dugogodišnjeg lovca, lovoovlaštenika, predsjednika Lovačke udruge Mozart HUNT i zakupca čak 11.200 hektara otvorenog državnog lovišta Suhopoljske Bilogore, ovo nije prvi takav incident.
-Nažalost, ovo se događa iznova. Životinje se muče, lovište se devastira, a mi kao koncesionar, ali i Hrvatske šume i druge lovačke udruge koje također imaju isti problem ovako gube kontrolu nad prostorom koji bi trebao biti zaštićen – upozorava Đebro.
Posebno upozoravaju na opasnost koju ovakve zamke predstavljaju i za obične građane.
-Na žicu mogu nabasati berači gljiva, sakupljači ljekovitog bilja, ali i kućni ljubimci koje su vlasnici izveli u šetnju; svima je to prijetnja. Ne govorimo više samo o muci za divljač, već i o ozbiljnoj ugrozi za ljude i druge životinje – ističe.
Budući da se slične situacije godinama ponavljaju bez konkretnijih posljedica za počinitelje, iz lovišta apeliraju na Državno odvjetništvo na odlučnije djelovanje nakon same prijave. Kazne su dosad bile minimalne, odnosno, u većini slučaja ih nije ni bilo.
PREBLAGE KAZNE
-Smatramo da bi se prema počiniteljima trebalo postupati znatno rigoroznije. Dosadašnje mjere nisu dovoljne da ih se obeshrabri. Bez strožih kazni, ovakve pojave će se samo nastaviti – strahuje Đebro.
Ovaj slučaj otvara i brojna druga pitanja, ne samo o sigurnosti, već i o dugoročnoj održivosti jednog specifičnog, ali važnog segmenta hrvatskog turizma. Lovački turizam godišnje u hrvatski proračun donosi oko 10 milijuna eura, pokazuju procjene.
J. Đebro kaže kako sve dolazi u pitanje kad se zakoni i pravilnici sustavno krše. Lovokradice koje ne prezaju pred odstrjelom košute, jelena ili divlje svinje, ne vodeći računa o biološkoj ravnoteži niti o selektivnom odstrjelu, nanose ozbiljnu štetu ne samo životinjskom fondu, već i ugledu i prihodima ove gospodarske grane.
Prema aktualnim pravilnicima, odstrjel divljači mora biti planiran, selektivan i utemeljen na stručnim procjenama brojnosti i strukture populacije. Lovokradice, međutim, djeluju izvan tih okvira: često odstrijele životinju isključivo radi mesa ili trofeja, dok ostatak tijela ostavljaju da trune u šumi.
Time ne samo da krše zakon, već i narušavaju osjetljivu ekološku ravnotežu, a da se ne govori o patnji koju životinja, uvaćena u zamku ili ozlijeđena žicom, prolazi dok je ne pronađe metak ili nož lovokradice.
-Turisti koji dolaze u Hrvatsku radi lova očekuju autentično iskustvo, zakonit, organiziran i etički održiv lov. Umjesto toga, ovako nailaze na znakove devastacije, krivolova i nesankcioniranog uništavanja staništa. U takvom okruženju, pitanje nije hoće li ova grana turizma patiti, već koliko će brzo izgubiti svoju reputaciju i tržišni potencijal – kaže Đebro.
JEDEMO LI “CRNU DIVLJAČ”?
Lovci upozoravaju na još jednu, manje vidljivu, ali potencijalno ozbiljnu opasnost, a to je sigurnost mesa koje dolazi iz naših šuma, a naveliko se koristi u pripremni paprikaša ili čobanca, koji su dio običaja vezanih uz okupljanja i obiteljske proslave.
Prema važećim zakonima, za ljudsku konzumaciju smije se koristiti isključivo meso divljači koje je odstrijeljeno zakonito i prošlo veterinarsku analizu. No u praksi se često događa nešto posve drugo.
Lovačke udruge koje su svjesne lovokradica na svom području upozoravaju kako postoji velika mogućnost da se na stolovima tik do tamburaša i slavljenika, poslužuje „crna divljač“, odnosno meso iz zamki i ilegalnog odstrela, bez ikakvog nadzora te apeliraju na kuhare i organizatore proslava da uvijek traže potvrde da je meso koje koriste zakonito odstrijeljeno, pregledano i sigurno za konzumaciju.
Za kraj: u zemlji koja se ponosi svojim prirodnim bogatstvom, a ima ovakve probleme, postavlja se jasno pitanje hoćemo li to bogatstvo znati očuvati ili ćemo ga prepustiti onima koji iz sjene, neometano i nekažnjeno, uzimaju što žele, a za sobom ostavljaju lešine i prazninu nakon nezamislive patnje za životinje?
(icv.hr, mlo, foto: ustupljene fotografije)
