Jedan od temeljnih problema s kojim se hrvatska poljoprivreda danas suočava jest starenje stanovništva koje se posebno očituje u poljoprivrednoj djelatnosti, a gotovo pola od ukupnog broja nositelja ima više od 60 godina starosti.
Još kada tome dodamo negativna demografska kretanja i napuštanje ruralnih područja poljoprivrede, trenda koji je otpočeo proteklih godina i nastavlja se i dalje, onda s razlogom postaje upitno “kako dalje?!”.
Na sreću znamo da ima i pozitivnih primjera kada mladi ljudi preuzimaju „palicu“ u svoje ruke i nastavljaju tamo gdje su njihovi stari stali. Jedan od njih je mladi četekovački poljoprivrednik i nosioc OPG-a Josip Tonc koji se bavi uzgojem stoke i ratarstvom. Dočekao nas je Josip koji se baš tad vrzmao po svom velikom dvorištu u kojem se nalaze štale, svinjci, traktori s priključcima, garaže, alat i sve ono što je potrebno jednom takvom OPG-u.
– Dobro došli u moje malo ruralno carstvo – rekao nam je Josip koji nas je odmah pozvao na malo osvježenje pod trijemom svoje kuće i tu nam ispričao sve ono što nas je zanimalo.
– Nositelj sam ovog našeg OPG-a na kojem su uz moje dvije ruke i ruke mog oca Ferdinanda, majke Snježane i brata Krešimira. OPG je nastao 2002. godine, a nositelj je bio moj otac. Od 2014. godine nositelj sam ja i ta priča eto traje već 8 godina, a vjerujem da će nastaviti trajati i dalje – započeo je mladi poljoprivrednik Josip rekavši nam nešto više o djelatnosti OPG-a.
– Što se stoke tiče prioritet su nam muzne krave kojih imamo 22, te 15 junica koje će jednog dana također postati muzne krave. Time smo i započeli našu priču pa smo shodno tome i nastavili. Kooperanti smo tvrtke „Dukat“ i nismo nezadovoljni. Otkupna cijena po kilogramu nam je sada nešto viša i iznosi oko 3,50-3,60 kuna po kilogramu. No ne želimo stvarati nekome iluziju da bi mogli opstati samo od muznih krava, pa se zato paralelno bavimo i uzgojem manjeg broja svinja, te ratarstvom kojim zaokružujemo uspjeh bavljenja ovim poslom. Shodno tome imamo oko 60 hektara zemlje na području Četekovca i Mikleuša na kojemu sijem naše najzastupljenije žitarice, pšenicu, kukuruz i soju od koje jedan dio koristimo za potrebe našeg „životinjskog carstva“, a drugi dio prodajemo u otkupnu tvrtku. Eto, tako funkcioniramo, malo tu, malo tamo, pa se nešto i skupi. Naravno, radi se i „svetkom i petkom“, ali rezultati su zadovoljavajući, a to nas sve pogoni da nastavimo s ovim i dalje – rekao nam je 31-godišnji Josip koji je završio Strukovnu školu za zanimanje mesar, ali kao što i sam kaže, na vagi je ipak pobijedila poljoprivreda.
– Razlog tome je valjda što su i moj djed i otac bili poljoprivrednici, no znanje mesara u svemu tome nije na odmet, pa tako ponekad mesarim doma, a ponekad pomognem i svojim prijateljima i rodbini. U životu valja znati što više stvari, jednako kako je vrlo korisno znati popravljati i održavati strojeve, što također znam raditi. Znanje se stiče svakim danom, a na taj način se, što poljoprivrednici dobro znaju, može i uštedjeti – rekao nam je Josip koji također ima i svoju obitelj za koju valja skrbiti i svakog dana ići sve dalje.
– S obzirom da je 30 hektara moje zemlje, a 30 u zakupu općine Mikleuš, imam želju povećati površinu. Čuo sam da se u najam može dobiti do 90 hektara pa možda uspijem. Imam sve potrebne preduvjete i držim da tu ne bi trebalo biti problema. Namjera mi je kao što rekoh povećati površine i nastaviti sijati žitarice, ali u naravno većem obimu. Što se stoke tiče, neću povećavati brojnost nego ostati na sadašnjoj brojci. Mislim da će to biti dovoljno – kaže Josip koji na pitanje o kvaliteti života na selu kaže.
– Nešto između dobrog i odličnog, ali u svakom slučaju bi moglo i bolje, pa ćemo tome i težiti – rekao nam je mladi poljoprivrednik Josip Tonc iz Četekovca.
(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele)