Onako kako se Bog ponaša prema vama, tako se i vi trebate ponašati jedni prema drugima. Taj nas zahtjev izbacuje iz naših navika. Najradije ne bismo ni misliti o tome. Preteško je. Kako se ne oduprijeti zlu istom mjerom, kako okrenuti drugi obraz, kako onome tko nas pljačka, ponižava, dati i ono jedino – košulju dostojanstva? Kako onome tko nas izrabljuj, još se više izložiti njegovoj bezočnosti? Pružanje drugoga obraza, davanje košulje, pristajanje na izrabljivanje ipak nisu samo slike. Isus ne traži od svojih učenika naivnost, nikakvo pasivno prihvaćanje nepravdi i zla ili pak slijepi idealizam, nikakvo oboljelo pobožnjačko usavršavanje da se drugome pokaže da smo savršeniji od njega. U korijenu ovakvoga ponašanja stoji svjesna i slobodna odluka za dobro i kriterij Božjega odnosa prema ljudima. Evo jednoga primjera kako pažnja i ljubav ublažavaju oganj sile i mržnje. Kada su srpski vojnici u lipnju 1992. godine zauzeli zgradu Franjevačke teologije u Sarajevu, stjerali su tada 20-ak profesora i sestara franjevki u jednu podrumsku prostoriju. Čuvao ih je posve mlad i nadobudan vojnik kojemu je puška bila glavna sigurnost. Sav nervozan držao ju je stalno u njih uperenu. Tajac i neizvjesnost vladali su prostorijom. U jednom trenutku sestra Izidora (sada pokojna) kazala je mladiću: “Braco, poderane su ti pantale, hoćeš da ti ih ušijem?” Mladić se izgubio. Nije znao što odgovoriti. Nestao je iza vrata. Vjerojatno bi se kudikamo bolje snašao da mu se netko usprotivio ili uzvratio silom, nego neočekivanom dobrom.
Moguće je dakle dobrom odgovoriti na zlo. I ne samo u iznimnim situacijama nego u običnostima života. Samo još nismo sišli u dno sebe. Još se nismo sreli u svom najboljem izdanju. Moguće je ostvarivati Isusov zahtjev neosvećivanja ako ne dopustimo da nas zlo fascinira, ako vjerujemo da je Bog dobrote jači od svakoga zla.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)