Cvjetna je nedjelja. Slušamo, čitamo i pjevamo izvještaj Muke Gospodina našega Isusa Krista. Kad promotrimo događaje vezane uz Isusovu muku i smrt primjećujemo puno straha.
Isus se boji smrti i znoji krvavim znojem. Juda se boji da Isus ne ugrozi njegovu gerilsku borbu za političko oslobođenje. Židovske vođe se boje da ih Isus ne zavodi s okupatorima, Rimljanima. Svećenici se boje da Isus ne ugrozi njihov stoljetni status i običaje koje su sami nametnuli. Apostoli se boje nasilja i bježe iz Vrta. Petar se boji smrti pa je zatajio Isusa pred sluškinjom. Pilat se boji cara i gubitka položaja. Narod se boji svojih vođa i pristaje na njihovu lažnu optužbu. Svi se nečega boje. Svi su ustuknuli pred istinom i pravdom, osim Isusa koji se, unatoč strahu, odlučuje ispuniti Očevu volju do kraja. Odakle mu snaga?
Pogledajmo na trenutak svatko sebi u lice i budimo iskreni pred sobom i pred Bogom danas na ovaj sveti dan i priznajmo, ne možemo imati snažnu vjeru ako je naša molitva povremena kad osjetim potrebu. Ako je moj sakramentalni život sveden na rijetku ispovijed i pričest kad je zapovjeđeno, ako je moje sudjelovanje na misi površno ili nikako uvijek isto, ako je moje slušanje propovijedi nezainteresirano, ako je moj odnos s Bogom sveden na prigodne trenutke kad imam vremena, takav duhovni život ne može izgraditi snažnu vjeru. Takva vjera ne može pobijediti strah i prihvatiti patnju. Slomit će nas strah, slomit će nas život, neizvjesnost, križevi. U Krista se ugledajmo. Njegovim putem idimo. I na njegov način gradimo odnos sa Ocem. Tako će i naše patnje i naši križevi i naš život zadobiti smisao i zalog vječne slave.
Život imamo samo onda, ako Krist živi u nama. I ne zavaravajmo se, Isus je Bog kojega ljudi ne mogu prihvatiti a da se pritom ne obrate i ne promijene svoj život, počevši od vlastita srca. Zaludu je sve naše naprezanje oko izvanjskosti ovih dana ako u svom srcu ostanemo i dalje zatvoreni, ako ne dopustim Bogu da me voli i ljubi, ako uporno zatvaram vrata njegovoj milosrdnoj ljubavi.
Bezbožnikova je tragedija što se ne može i nema na što u životu osloniti, jer vjere nema i niti je traži. Ovim slavljem danas vjeru ištemo. Svim se bićem Isusu Klanjamo i pred cijelim svijetom kličemo: Blagoslovljen Ti koji dolaziš u Ime Gospodnje. Neka nas Tvoja snaga i milost učini ustrajnima i vjernima.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)