Biti nagao, sve htjeti odmah, ovdje, sada i kako ja hoću stvara kod ljudi napetost, uzrujanost. Nervoza raste i nerijetko prerasta i u žučljivu svađu. Čemu sve to i kome to ide u prilog. U tako napetoj situaciji čovjek kao da nije sposoban kontrolirati samoga sebe, svoje postupke, a riječi teške i uvredljive samo lete.
A kratko vrijeme nakon toga, kada se čovjek uspije smiriti, rekli bismo staviti nogu na loptu, čovjek se osjeća tako jadno. Žao mu je što je povrijedio tako drage i bliske osobe koje to nisu ničim zavrijedile. Teško mu je, čak ako je i postigao što je htio – jer je to za njega zapravo poraz. Ne možeš biti sretan gazeći druge.
Što je potrebno? Potrebno je malo strpljivosti s drugima, kao što želiš da i drugi za tebe imaju strpljivosti i razumijevanja. Strpljiv čovjek pomaže drugima i sam sazrijeva u mudraca. Strpljiv čovjek nikome ne čini nasilja. Strpljiv čovjek progovara samo nakon dugo razmišljanja i tek onda djeluje. To je zapravo garancija da će prema drugima uvijek biti dobar.
Možemo li onda reći da si dobar samo ako si strpljiv?
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)